Poremetnje funkcije štitnjače - hipotireoidizam i hipertireoidizam

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Nadzor nad radom štitnjače ima hipofiza koja izlučuje hormon (TSH) koji stimulira rad štitnjače, a na čiji podražaj štitnjača izlučuje tiroksin. Ovaj hormon u organizmu kontrolira metabolizam i aktivnost. Hormoni štitnjače su i: 3,5,3-trijod-L-tironin (T3) i 3,3,5-trijod-l-tironin (reverzni T3) te brojni drugi. Također, štitnjača izlučuje i hormon kalcitonin koji je neophodan za pravilan metabolizam kalcija.

Štitnjača normalno izlučuje u velikim količinama hormon T4 zajedno s malom količinom T3, još manjom količinom tirozina, T1 i T2. Većina T3 pronađenog u perifernoj cirkulaciji je onaj nastao od T4. Procjena funkcije štitnjače (hipotireoza - smanjena funkcija, hipertireoza - prekomjerno lučenje hormona) vrši se na osnovu mjerenja tireoidnih hormona u cirkulaciji. Nalazi testiranja razine cirkulirajućih hormona mogu biti promijenjeni uslijed bolesti koje nisu povezane sa štitnjačom, a ne nužno samo uz bolesti štitnjače. U mnogih netireoidnih bolesti, ukupni T4 može se pokazati nižim od normalnih vrijednosti, T3 može imati različite vrijednosti (sam T3 nije pouzdan za procjenu funkcije štitnjače), a također slobodni T4 dolazi u različitim vrijednostima. Niske vrijednosti T4 u cirkulaciji može podržati, ali ne potvrditi dijagnozu hipotireoidizma. Niskom razinom može rezultirati i terapija lijekovima, duže gladovanje i dnevna fluktuacija vrijednosti.

Hipotireoidizam je u mačaka rijetka pojava, a mnogo je češći hipertireoidizam.

Hipotireoidizam se javlja kada je preniska razina hormona štitnjače u cirkulaciji. Ovo oboljenje češće se javlja u mačaka starijih od 10 godina. Prvi simptomi koji se uočavaju je dobivanje na tjelesnoj težini unatoč nepromijenjenoj prehrani. Hipotireoidizam nije akutna bolest po život opasna, no može znatno narušiti kvalitetu života. Hipotireoidizam prate i sljedeći simptomi: povećanje tjelesne težine, pojačani apetit i žeđanje, prekomjerno uređivanje krzna (često i do te mjere da mačke čupaju dlaku u busenima), krzno je suho, koža svrbljiva i prekomjerno se peruta. Krzno se doima bez sjaja i masno, iako se redovito četka, a dlaka pojačano ispada uz smanjeni rast nove dlake. Mačka često postaje letargična, a ovo stanje prati i tupi pogled. Također, oboljela mačka ima veću sklonost bolestima koštano-zglobnog sustava, naročito oštećenja ligamenata te se javlja poremetnja ponašanja u smislu vršenja nužde van predviđene posude.

Bolest se dijagnosticira općim kliničkim pregledom kod veterinara, vađenjem krvi (kompletna krvna slika i biokemija krvi), kao i razine hormona štitnjače. Kompletan je pregled bitan kako bi se postavila točna dijagnoza i isključile bolesti drugih vitalnih organa, kao što su bubrezi i srce.

No, kada se hipotireoza dijagnosticira, uspješno se liječi nadomjestkom hormona štitnjače T4 koji vlasnik, na preporuku veterinara prema tjelesnoj težini mačke, svakodnevno daje mački u hranu. U početku liječenja odgovor organizma treba pomno motriti, kako bi se prilagodila doza (premalo hormona neće popraviti stanje, a prevelika dovodi do hipertireoidizma - prekomjerna funckija štitnjače koja uzrokuje preaktivno ponašanje, gubitak tjelesne težine, previše pijenje vode i uriniranje). Kada se doza prilagodi slučaju, potrebno je raditi redovite kontrole svakih šest mjeseci do godine dana.

Dakle, poremetnje funckije štitnjače se liječe hormonima štitnjače, a estrogen je ženski spolni hormon. Davanje estrogena u neprilagođenoj dozi može biti toksično po organizam mačke, a simptomi koji prate ovo stanje su: letargija, blijede desni, krvarenje na koži, mokraći, stolici ili povraćenom sadržaju, povišena tjelesna temperatura, sekundarne infekcije. Svakako treba ukinuti izvor estrogena jer nije indiciran u ovakvim slučajevima, a dovodi do nepotrebnih komplikacija.

Kako postoji niz faktora koji utječu na razinu hormona štitnjače u cirkulaciji, neophodan je kompletan klinički pregled i anamneza koji prethode brojnim dijagnostičkim testovima. Svakako preporučujem da se vlasnik ponovno obrati veterinaru (ili potraži pomoć drugog veterinara i drugo mišljenje) kako bi se potrebnim pretragama postavila dijagnoza, a ukoliko se potvrdi problem sa štitnjačom da se poduzme adekvatno liječenje uz redoviti nadzor veterinara.