P: Imam mačka starog deset godina koji od svoje 2., 3. godine života ima deformiranu (smežuranu) ušnu školjku. Prvih nekoliko godina nije imao nikakvih problema s uhom da bi mu se zadnje 2-3 godine problem sve više izražavao. Ušni kanal mu je praktički potpuno zatvoren i unatoč svakodnevnom čišćenju i ispiranju uha (Ottifree, Betadine 1% otopina,...) i povremenim antibiotskim terapijama problem i dalje perzistira te mu je ušni kanal vrlo vlažan, iznimno neugodnog mirisa, a iscjedak ljepljiv i žute do smećkaste boje. Je li s obzirom na njegovu dob te pretilost (steriliziran) kirurški zahvat poželjan ili postoje još neke metode osim ovih koje koristim. Hvala. Vatroslav

O: Problemi sa ušnim kanalom kod mačaka nisu rijetka pojava. Općenito o upali uha u mačaka opisao je kolega Franjo Hrgota, dr.vet.med. na Upala uha mačke. U ušima se nakuplja i u fiziološkim uvjetima ušna smola ili cerumen, koji je produkt sekreta žlijezda zvukovoda. Cerumen ili ušni vosak (smola) je žutosmeđa masa koja nastaje u zvukovodu, a zapravo je proizvod ceruminalnih žlijezda i žlijezda lojnica, pomiješana s oljuštenim stanicama kože, česticama nečištoće i mrtvim dlakama iz zvukovoda. Svježi cerumen je polutekuć i žut, a kasnije se stvrdnjava i poprima smeđe-crnu boju.

Ako se cerumen pojačano stvara ili ako se otežano spontano čisti (npr. sužen zvukovod, neredovito čupanje mrtve dlake kod životinja koje imaju mrtvu dlaku u ušima i sl.), dolazi do problema s ušima. Cerumen ima i zaštitnu ulogu i izrazito je higroskopan, odnosno nakuplja vodu i dodatno bubri što ima za posljedicu začepljenje zvukovoda. Otežana drenaža cerumena i njegov transport do zvukovoda dovodi do idealnih uvjeta za razmnožavanje gljivica, bakterija i ušnih parazita.
Uši se u slučajevima prekomjernog nakupljanja cerumena moraju redovito čistiti prikladnim sredstvima, a ukoliko se i unatoč redovitoj higijeni slušnog kanala razvije upalni proces, preporučljivo je najprije načiniti bris sluznice uha u veterinarskoj ambulanti kako bi se na osnovu nalaza mogla postaviti etiologija upale i prema tome preporučiti adekvatna terapija, odnosno antibiotik sa djelovanjem na specifičnog uzročnika. Osim navedenoga, veliku važnost u izliječenju upale ima kontrola stanja nakon 7-10 dana (ovisno o preporučenoj duljini terapije) kako bi se pregledom otoskopom moglo zaključiti razvoj stanja, odnosno da li je potrebno terapiju produljiti ili promijeniti.
Za početak bih Vam preporučila da promijenite sredstvo za čišćenje ušiju Vaše mace. Sa odličnim rezultatima pokazala se krema za uši Otozyme (Ecuphar). Radi se o enzimatskoj kremi sa higijenskim i zaštitnim djelovanjem i ujedno ima baktericidno, antiparazitarno, fungicidno i protuupalno djelovanje. Osim navedene kreme, za preporučiti je i Losion za uši sa uljem Neem-a (Orme Naturali Protection) koji ima vrlo dobru sposobnost čišćenja i zaštite zvukovoda, njeguje i umiruje iritacije te zvukovode održava čistim.
Za pretpostaviti je kako bi jedno od navedenih sredstava trebalo dati zadovoljavajući učinak u smanjivanju količine sekreta iz uha ali svakako i nelagodnog mirisa iz uha kroz period od 10-14 dana. Dulji period od navedenog upućivao bi na toliko sužen slušni kanal da djelatne tvari ne mogu fizički prodrijeti dublje u slušni kanal i očistiti ga pa bi svakako trebalo raspraviti sa ambulantnim veterinarom o drugim mogućnostima liječenja.

Što se pak tiče operativnog zahvata rizik postoji, no sigurnost anestezije danas je uvelike unaprijeđena, čak i kod starijih životinja, iako nikada ne možemo reći da je operacija potpuno bez rizika. Zbog toga vrlo je važno prije bilo kakvog zahvata napraviti potrebne pretrage, počevši od one kliničke, uzimanja anamneze odnosno povijesti bolesti te pretraga krvi (hematologija, biokemija), a onda na osnovu njih i eventualne dodatne dijagnostičke testove poput rendgena, ultrazvuka i ehokardiografije. Tek nakon dobivenih nalaza može se odlučiti za anesteziju ili ipak za neko drugo rješenje. Komplikacije koje mogu nastati prilikom opće anestezije, osobito kod starijih životinja, su prestanak disanja, usporeni rad srca, pad tlaka, gubitak krvi ili prestanak rada srca (srčani arest). Starije životinje najčešće pate od bolesti srca, bubrega, dijabetesa ili nekih drugih problema vezanih uz proces starenja pa je zato kod njih anestezija rizičnija nego kod onih mlađih.
Zbog svega navedenoga, potrebna je konzultacija sa Vašim veterinarom ili s kolegama na Veterinarskom fakultetu koji će na temelju nalaza odlučiti da li je životinja sposobna ili ne za operativni zahvat.

.