P: Javljam vam se ponovno u vezi moje mačke koja još uvijek nije i zdravija.  Prethodno pitanje je bilo vezano uz odbijanje hrane. Daljnji razvoj situacije je sljedeći: od njezine ozljede (vjerojatno udarca) prošlo je točno 20 dana. Prvih 15 dana nije nista jela. Svaki je dan bila na infuziji i pratećoj terapiji kod veterinara koja je uključivala antibiotike protiv upala i nekakve lijekove protiv unutarnjeg krvarenja. Ta prva dva tjedna je bila prilično blijeda (sljepoočnice i usna šupljina), međutim sada se stanje ponešto popravilo i blijedilo se donekle umanjilo.  Ono što nas brine je sljedeće: i dalje vrlo slabo jede, a pije malo više. Stolica i mokraća su naoko uredni jer naš veterinar nije u mogućnosti izvršiti analizu. Simptom koji se zadnjih dana izdvojio jest da otežano diše. Pri svakom udahu napinje trbušne mišiće, a ponekad i otvori usta kako bi došla do zraka što je posebno izraženo kada ju uhvatim u predjelu prsnog koša kako bih ju podigao. Na dodir je ništa ne boli. Srce joj radi normalno, nema nikakvog iscjetka iz nosa i očiju, ne kiše i ne kašlje, nema hroptanja, nema povišenu tjelesnu temperaturu. Na terapiji je protiv upale pluća kako se ne bi možebitno razvila, što nam je preporučio veterinar. Još je čudnije što se gotovo sasvim normalno ponaša.

Prede, glasno mijauče, traži da ju pustimo van iz kuće, jedino pomalo "dudi" dok ju praktički ne prisilimo da nešto pojede. Veterinar je posumnjao da bi možda mogla biti leukemija, ali to u Požegi nije u mogućnosti laboratorijski potvrditi. Njezino stanje je već gotovo 3 tjedna praktički nepromijenjeno.  Ono što me tješi jest da ne ide na gore. Oprostite na ovom podužem mailu, ali već smo očajni jer situacija nikako da ide nabolje. Molim vas za savjet. Unaprijed se zahvaljujem! Vatroslav

O: Zahvaljujem Vam na ukazanom povjerenju kao i na opširnoj anamnezi, koja mi daje dosta informacija o trenutnom stanju Vaše ljubimice. Svakako  je preporučljivo što je mačka pod kontrolom veterinara i pod terapijom  jer je nastala ozljeda očito ozbiljnije ugrozila njeno zdravlje.

Prema opisanim simptomima, postoji mogućnost da je došlo do rupture ošita (dijafragme). Ošit je mišićno-tetivna pregrada između trbušne i grudne šupljine, a glavna funkcija mu je da, uz pomoć međurebrenih mišića, sudjeluje u disanju. Bolesti koje zahvaćaju ošit su kongenitalna (urođena) hernija, ruptura i paraliza. U praksi je najčešća ruptura ošita kao posljedica traume - udarca automobila, pada s visine ili udarca od strane čovjeka, a to se najčešće događa kod mačaka. Kod puknuća ošita otvoren je put trbušnim organima, koji prijeđu u grudnu šupljinu i pritiskom na pluća, srce i velike krvne žile mogu bitno umanjiti funkciju tih organa. To se najviše primjeti kod prolaska želuca i njegove dilatacije. U akutnim stanjima, vlasnici primjete otežano (abdominalno), plitko i ubrzano disanje, letargiju, ponekad i plavičaste (cijanotične) sluznice. U kroničnim slučajevima, dominiraju znakovi od strane probavnog sustava, pošto su jetra i probavni organi pomaknuti u grudnu šupljinu.

Liječenje je isključivo kirurško i sastoji se od repozicije dislociranih organa i rekonsrukcije ošita. Zahvat je rizičan, osobito ako je prošlo više vremena jer organi obično prirastu u novom položaju. Prognoza je povoljna ako se operacija napravi u roku 24-48 sati.

Dijagnoza se postavlja RTG pretragom- kontrastom ili UZV. Preporučila bih Vam da se u tom slučaju obratite na Kliniku za kirurgiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55 ili nekoj sličnoj specijaliziranoj klinici koja vam je bliža mjestu stanovanja.

O istoj problematici je pisala kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., u prijašnjem odgovoru Dijafragmatska hernija.

Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.