Povratak

Šećerna bolest (Diabetes mellitus) u mačaka

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button

 
Odgovara:
Tanja Krulc, dr. vet. med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb

P: Imam mačka starog 12.g. Prije nekoliko dana smo bili na sistematskom i otkrili da ima diabetes. U zadnje vrijeme je jako smršavio, a i dalje puno jede pa nam je to dalo sumnju da nešto nije u redu. Da li mi možete reći zašto se diabetes javlja kod mačaka? Da li je to zbog starosti? Ima li nade da i dalje dugo živi i da se oporavi? Za sada smo mu samo promijenili prehranu za dijabetičare i nakon 2 tjedna ide ponovno na pregled. Ako nalaz krvi bude još uvijek isti, onda će morati na inzulin kojeg za mačke nema u Hrvatskoj, barem sam tako čula? Molim Vas odgovor na moja pitanja i ako imate još koji korisni savjet vezano za tu bolest kod mačaka. Hvala, Barbara

O: Šećerna bolest je stanje organizma kada zbog nedostatka ili kočenja aktivnosti inzulina stanice ostaju gladne unatoč visokoj razini šećera u krvi.

Šećerna bolest u mačaka najčešće se javlja u starijih, pretilih i kastriranih mačaka. Predispozicija se javlja pasminski npr. u Sv. Birmi. Vlasnik primjeti da mačka puno mokri, pije i puno više jede, a istovremeno gubi na težini.

Bolest je uzrokovana sa više različitih uzroka koji rezultiraju apsolutnim ili relativnim manjkom inzulina.

Diabetes mellitus u mačaka dijelimo na sljedeće tipove:

Tip 1 tj. juvenilni diabetes koji nastaje zbog imuno-posredovanog napada na beta stanica gušterače. Vrlo se rijetko javlja.
Tip 2 uzrokovan je oslabljenom sekrecijom inzulina. U starijih mačaka normalno je nakupljanje specifičnog amiloidnog polipeptida u gušterači. Kod dijabetesa je to nakupljanje amiloida (glikoprotein koji se odlaže u tkivima) jače izraženo i on predstavlja barijeru protiv difuzije inzulina. Pretilost je značajan rizični faktor. Kod većine mačaka se i razvije ovaj tip dijabetesa.
Tip 3 je sekundarno nastao dijabetes nakon upale gušterače, hiperadrenokorticizma (pat. stanje uzrokovano preobilnim lučenjem kore nadbubrežne žlijezde), te administracije nekih lijekova kao što su kortikosteroidi i progestageni...

60 do 70% mačaka trebati će egzogeni inzulin barem privremeno, dok se u 10 do 20% mačaka  nakon aplikacije inzulina i korekcije hiperglikemije, gubitka tjelesne težine, izliječenja upale gušterače, liječenja primarne bolesti i prestanka aplikacije lijekova koji mogu uzrokovati hiperglikemije, stanje može popraviti i mogu izgubiti potrebu za davanjem inzulina.

Dijagnoza se temelji na nalazu trajne hiperglikemije, kada količina  glukoze u krvi iznosi više od 11 mmol/L te nalazom glukoze u mokraći, s pratećim kliničkim znakovima (pojačan apetit i uzimanje vode, mršavljenje, slabost u nogama, povećen trbuh zbog povećane jetre, neuredna dlaka, česte upale urinarnog trakta te u uznapredovalom slučaju gubitak apetita, povraćanje, proljev i depresija).

Naime, pri gladovanju se koncentracije krvnog šećera smanjuje i niže od 4,0 mmol/L, a kratko vrijeme nakon obroka može se povećati i iznad 9,0 mmol/L. No takva se razina u zdrave životinje posredstvom inzulina vrlo brzo vraća na normalu. Traje li povećana razina šećera u krvi duže počinju se javljati vidljivi simptomi bolesti. Zbog visoke razine glukoze u glomerulima bubrega onemogućena je reapsorpcija vode pa se javlja pojačano mokrenje, a posljedično tome i pojačano uzimanje vode. Zbog velike koncentracije vode u mokraći, njena je specifična težina visoka, i do 1060.  Neprestani gubitak velikih količina šećera dovodi do osiromašenja organizma, do trošenje njegove zalihe u obliku glikogena u mišićima i jetri te trošenja zaliha masti i bjelančevina s posljedičnom pojavom jake gladi.

Vrlo je važno nakon vađenja krvi, koje je kod mačke vrlo stresno, pustiti je da se smiri i onda ponoviti testiranje za par sati jer je kod njih vrlo česta hiperglikemija izazvana stresom.

Mačke sa dijabetesom imaju često i blago povišene razine kolesterola i jetrenih enzima. U uznapredovalom slučaju nalazimo i povećani bilirubin i ureju.

Liječenje se sastoji od kombinacije gubitka težine u slučaju pretilosti, promjene prehrane, oralnih hipoglikemičnih agenasa te administracije inzulina.

Kod mačaka izvor inzulina (npr. svinjski) ne predstavlja problem i anti-inzulinska protutijela ne stvaraju puno poteškoća. Mnoge mačke sa nekompliciranim dijabetesom dobro reagiraju na jednom ili dvaputa na dan apliciran inzulin. Svaka mačka drugačije reagira i za svaku je doza individualna. Počinje se sa o,25 IU inzulina po kg u injekciji i povečeva se postupno 0,5 do 1,o IU po dozi. Obavezno treba raditi krivulju glukoze. Za prehranu preporučam specijaliziranu hranu za mačke sa dijabetesom (Hill`s m/d, konzervice i suha te Royal Canin Diabetic) koju možete nabaviti u trgovinama Pet centra. Inzulin se dijeli prema dužini djelovanja na inzulin kratkog djelovanja (Insurap-nekoliko sati), srednjeg djelovanja (Acraphane 30 min -1 sat pa do 12 sati) i dugog djelovanja (Insulong 2 do 24 sata i duže). Cilj je odrediti dozu koja će održavati glukozu u krvi ispod 13 mmol/L.

Inzulin se može normalno nabaviti u Hrvatskoj i preporučam Vam da se javite na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje će se ukoliko će biti potrebno odrediti inzulinski protokol.

Prognoza je vrlo varijabilna i ovisi o vlasnikovoj predanosti održavanja glikemične kontrole. Ono što Vi još možete napraviti za svoju macu je da se ona redovito rekreira, da pratite koliko vode pije i kakav je apetit, živahnost, tjelesna težina, količina mokraće te prisutnost glukoze u mokraći trakicom.

POSTAVITE PITANJE NAŠIM VETERINARIMA

Postavite pitanje našim veterinarima na adresu e-pošte: veterinar@pet-centar.hr