Povratak

Terapija antibioticima i rezultati testa na na mačju sidu (FIV) i mačju leukemiju (FeLV)

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button
natasa loncar


Odgovara:
Nataša Lončar, dr. vet. med.,
Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka 

P: Trebala bih napraviti testiranje na mačje zaraze- FIV+FeLV. Imam mačka starog 8 godina, kastriran, kućni mačak. Na Klinici za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta rađena je KKS i biokemija i utvrđeno je da ima jako snižene leukocite (04.02.). Započela sam s terapijom Baytrila 6 dana i tjedan dana kasnije ponovno je rađena KKS (20.04.). Do tada su leukociti još pali i savjetovali su mi da ga testiram na mačje zaraze jer sumnjaju na kroničnu virusnu bolest. Zanima me da li treba proći određeno vrijeme od davanja atb-a tj. da li atb može imati utjecaja na rezultat tog snap testa? Osim tih promjena na krvnoj slici, mačak ima problema s mokrenjem tj mokri manje mokraće (ali kamenci su isključeni) i malo je dehidriran. Ako se test pokaže pozitivnim, što dalje? Da li mačak može imat kolko tolko normalan život? Kako povisiti te jako snizene leukocite? Unaprijed zahvaljujem.
Gamma Pegasus

O: Terapija antibioticima neće utjecati na ispravnost testa na mačju sidu (FIV) i mačju leukemiju (FeLV).

U slučaju Vašeg ljubimca moguće je da se radi o panleukopeniji (mačićak), zaraznoj bolesti kojoj je uzročnik također virus (parvovirus), a očituje se izrazitim padom ukupnog broja leukocita. Uzročnik mačje panleukopenije je DNA virus iz porodice Parvoviridae koji napada stanice koje brzo rastu kao što su stanice probavnog sustava, koštane srži (gdje se proizvode krvne stanice), limfnih organa i živčanog sustava. To objašnjava simptome kao što je povraćanje i proljev, niski broj leukocita. Oboljela životinja intenzivno povraća, ima izražen proljev, povišenu temperaturu i vrlo je dehidrirana.

Virus je sličan onome koji uzrokuje parvovirozu kod pasa. Jako je stabilan te može preživjeti i više mjeseci pa i godina na sobnoj temperaturi. Otporan je i na niske temperature kao i na mnoge dezificijense. Uništava ga obično bijelilo (varikina) na bazi klora koji se koristi u kućanstvu.

Virus se prenosi kada mačka koja nije cijepljena dođe u kontakt s izlučevinama (izmetom, urinom) zaražene mačke. Zaražene mačke izlučuju virus u izmetu ili urinu još šest tjedana nakon što se oporave. Virus se može prenijeti i preko predmeta koji su zagađeni izmetom, urinom ili nekom drugom izlučevinom bolesne mačke kao što su posuda za hranu ili vodu, preko obuće i odjeće, rukama, preko posteljine, transportera i sl. Buha također može prenijeti virus s bolesne mačke u akutnoj fazi na osjetljivu mačku. Tijekom graviditeta mačke, virus može preko placente inficirati mačiće i uzrokovati pobačaj  ili utjecati na njihov razvoj.

Najčešće se panleukopenija mačaka javlja kod mladih necijepljenih mačaka (3-5 mjeseci starosti) i obično je smrtonosna. Inkubacija (vrijeme od kada životinja dođe u kontakt sa virusom do razvoja simptoma) je 4-5  dana (max.7 dana). Panleukopenija se može javiti u perakutnom obliku, kada dolazi do naglog pada temperature, šoka, kolapsa i smrti prije nego se uopće javi povraćanje, proljev i dehidracija pa neki vlasnici sumnjaju da je njihova maca otrovana.
 
Kod akutnog oblika panleukopenije temperatura je povišena (40-41°C), javlja se depresija, životinja ne jede i ne pije, mada pokazuje da je žedna i često dolazi do posude s vodom, ali samo objesi glavu iznad posude. Nakon 24 do 48 sati od početka bolesti javlja se intezivno povraćanje te proljev koji je eksplozivan, karakterističnog, neugodnog mirisa, a često je i krvav. Oči su upale s navučenim trećim očnim kapkom i tupim pogledom. Mačka se ne pere, koža gubi elastičnost, a dlaka je mutna i neuredna. Često zauzimaju tipičan pogrbljen položaj s glavom između prvih šapa (leđa kao u šarana), a pri palpaciji abdomena izazito bolno reagira. U krvnoj slici dolazi do naglog pada svih leukocita (posebno neutrofila), koji su važni za obranu organizma, pa su česte sekundarne infekcije. Kao posljedica dehidracije, dolazi do naglog pada temperature na subnormalnu s kolapsom i uginućem u sljedećih nekoliko sati.

Svakako da težina kliničkih znakova varira od slučaja do slučaja, pa mnoge mačke mogu imati subkliničku infekciju bez kliničkih znakova bolesti. Druge mogu imati vrlo blagu kliničku infekciju s blago povišenom temperaturom, slabim apetitom i neznatnim  padom broja bijelih krvnih zrnaca.
 
Stopa smrtnosti kod panleukopenije varira od 25 do 75%. Kod zaraženih mačića koji su stari 2 mjeseca i manje bez obzira na liječenje, ugine ih 95%. Kod mačića koji su stari više od 2 mjeseca stopa smrtnosti je 60 do 70% ako se liječe, a ako ne, smrtnost je gotovo 100%. Odrasle mačke imaju 10 do 20% mogućnosti uginuća ako se liječe, a 85% ako se ne liječe. Kod starijih mačaka stopa smrtnosti je 20 do 30% ako se liječe, a 90% ako se ne liječe.

Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici, nalazu krvi (tipičan je pad svih leukocita, a posebno neutrofila te smanjeni broj trombocita) te činjenici da obolijevaju mlade i necijepljene mačke. U privatnoj praksi dijagnozu potvrđujemo ELISA testom.

Kao i za većinu virusnih bolesti, nema specifičnog lijeka koji ubija virus. Glavni cilj liječenja je da se održi  zdravlje životinje u što boljoj mjeri dok se ne pokrene prirodna obrana organizma (tj. pojava antitijela i porast cirkulirajućih bijelih krvnih stanica). Antitijela se obično javljaju 3 do 4 dana nakon prvih znakova bolesti, a 2 do 3 dana kasnije imamo i znatan porast leukocita. Dakle, ako bolesnika možemo održati 5 do 7 dana od početka bolesti, šanse za oporavak su prilično dobre.

Stoga je vrlo važno početi agresivno odmah na početku bolesti s intravenoznom nadoknadom tekućine, primjenom antibiotika kako bi spriječili sekundarne bakterijske infekcije, injekcijama vitamina B-kompleksa i vitamina C, primjenom antiemetika kako bi spriječili povraćanje. Dok životinja intenzivno povraća, nije poželjno davati hranu i vodu na usta, već se hranjive tvari daju intravenozno.

Ukoliko Vaš mačak nema navedene simptome, moguće je da se ipak radi o drugom uzročniku bolesti.

Opširnije o mačjoj sidi pisala sam u predhodnom odgovoru FIV (feline immunodeficency virus) - mačja sida.  Također, opširnije o mačjoj leukemiji možete pročitati u prethodnom odgovoru kolege, naslovljenom Mačja leukemija.

Ukoliko se test pokaže pozitivnim, potrebno je mačku držati u optimalnim uvjetima. Dakle, omogućiti kvalitetnu hranidbu kao i nadomjeske prehrani u svrhu podizanja izrazito narušenog imuniteta. Tako držana mačka može poživiti i više godina bez pokazivanja ikakvih simptoma bolesti. Jako se dobar pokazao preparat Feli Immun od Anivitala koji odabranim sastojcima stimulira vlastiti imunitet organizma te na taj način  pomaže u držanju bolesti pod nadzorom. Možete ga nabaviti u našim ljekarnama bez veterinarskog recepta.

POSTAVITE PITANJE NAŠIM VETERINARIMA

Postavite pitanje našim veterinarima na adresu e-pošte: veterinar@pet-centar.hr