Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Moja mačka ima 15 godina. Sterilizirana je u 3. godini, od rođenja živi sa mnom u stanu. U protekle 2 godine povremeno (svakih nekoliko mjeseci) javljali su se napadaji povraćanja koji bi trajali nekoliko dana. Veterinar je to liječio Peptoran injekcijama i vitaminima, nakon čega bi joj neko vrijeme bilo bolje. No, nakon posljednjeg napadaja, smršavila je u roku od 2 tjedna s 2800 g na 2400 g i bila prilično dehidrirana pa je primila u 3 dana 350 ml infuzije (i još će jednom primiti 100 ml) i krenuli smo raditi detaljnije pretrage. Krvna slika nije bila posebno zabrinjavajuća, osim indikatora da se nešto moguće  zbiva na jetri pa  je veterinar  posumnjao  na štitnjaču, a kako je napipao i  neku  izraslinu  u  području  crijeva,  

odlučio je napraviti rentgenski snimak. Dalje smo trebali nastaviti s vađenjem krvi i kontrolom hormona štitnjače, no rentgen je pokazao tumor na plućima veličine cca. pola mačjeg srca i "nešto" u području crijeva, što može biti uvećani limfni čvor ili također neka tumorska tvorevina. Zbog te dijagnoze, odlučili smo da je nećemo više maltretirati vađenjem krvi i postavljanjem dijagnoze vezano uz štitnjaču, no zanima me (a to mi veterinar ne zna reći) - koliko joj je vremena preostalo (radi li se o mjesecima, danima, tjednima ili može i duže poživjeti) i kako će izgledati to vrijeme? Kako ću znati kada je trebam i trebam li je uspavati? Ona inače dobro jede, pije, komunicira, ponaša se gotovo posve normalno, izuzev tih povraćanja koja ju povremeno muče. Dogovorili smo se da ćemo u nastavku liječiti simptome koji se budu pojavljivali, ali ja ni ne znam koje simptome, s obzirom na postavljenu dijagnozu, mogu očekivati, a to mi ni on ne zna precizno reći. Hvala Vam unaprijed na odgovoru.
Lea

O: Primarni tumori pluća rijetki su u mačaka i čine manje od 1% svih tumora. U prosjeku obolijevaju mačke starosne dobi 11-12 godina, bez obzira na pasminu, a učestalije se javlja u ženki. Smatra se da u patogenezi tumora može sudjelovati i retrovirus (virus mačje leukemije te mačje imunodeficijencije).

Kod tumora pluća u mačaka javljaju se sljedeći tipovi: karcinomi koji su ujedno i najčešći tip, a podijeljeni su ovisno o lokaciji gdje se javljaju - bronhijalni, bronhoalveolarni i alveolarni. Bronhijalni karcinomi su najčešći (oko 76%). Oko 8% primarnih plućnih karcinoma su I. stupnja, oko 23% su II. stupnja a oko 69% III. stupnja.

Primarni tumori pluća u mačaka imaju tendenciju metastaziranja oko 75%, pri čemu su regionalni limfni čvorovi zahvaćeni u 29-35% slučajeva, a distalni u oko 46-58%. Distalna metastatska mjesta uključuju pleuralnu šupljinu u 65% slučajeva dok oko 35% van prsne šupljine. Distalno tumor pluća može metastazirati u šapu i zahvatiti više prstiju istovremeno što je vidljivo otečenjem i hromošću bez znakova respiratornog sustava.

Klinički znakovi oboljenja obuhvaćaju: neproduktivan kašalj, manjak volje za aktivnostima, otežano i/ili ubrzano disanje, letargiju i gubitak tjelesne težine.

Dijagnoza se postavlja na temelju općeg kliničkog pregleda, kompletne krvne slike i biokemije krvi te RTG snimke prsne šupljine.

Terapija se, ovisno o slučaju, provodi najčešće kirurškim uklanjanjem tumoroznog tkiva. No, stadij bolesti u ovom slučaju ima najveći utjecaj na procjenu prognoze stanja. Zahvat u ranom stadiju oboljenja rezultira u dugoročnom preživljavanju dok zahvat u kasnijem stadiju bolesti, na žalost, ima stopu mortaliteta i veću od 80%. U ranijem stadiju oboljenja mačka je obično u vrlo dobroj kondiciji, bez znatnijeg gubitka tjelesne težine, aktivna je i ima dobar apetit, i kod takvih pacijenata kirurški zahvat je indiciran sa izvrsnim rezultatima oporavka. U suprotnom, kod onih mačaka koje su vrlo loše kondicije, sa velikim gubitkom tjelesne težine, vidljivim otežanim disanjem, stopa mortaliteta nakon kirurškog zahvata je iznimno visoka te se u takvim slučajevima ne savjetuje.

U prosjeku je vrijeme preživljavanja mačaka od oboljenja sa metastazama 115 dana, u mačaka kod kojih su zahvaćeni limfni čvorovi ili sa distalnim metastazama prosječno vrijeme preživljavanja je oko 73 dana, ukoliko su metastazama zahvaćeni prsti oko 67 dana, a ukoliko nisu zahvaćeni limfni čvorovi oko 412 dana.

No, najbolji prognostički pokazatelj je stupanj diferencijacije tumora. U onih tumora sa dobro diferenciranim stanicama daju bolju prognozu (oko 23 mjeseca) od onih nediferenciranih karcinoma (oko 2,5 mjeseca). Ovo se jedino može potvrditi histološkom pretragom nakon vađenja tumora, no ukoliko su dostupni zahvaćeni limfni čvorovi, može se načiniti biopsija limfnog čvora te načiniti pretragu.

Mišljenja sam kako još ne trebate razmišljati o najgorem ishodu. Naime, samo onim životinjama sa lošom kvalitetom života, koje pate od neizlječivih bolesti ili trpe stalnu bol, jedino što je moralno učiniti je osigurati im bezbolan kraj. Općenito se smatra kako ne treba razmišljati o takvom zahvatu u slučajevima ako ljubimac koji boluje od kronične ili neizlječive bolesti dobiva adekvatnu terapiju i njegu, a sposoban je jesti, piti i spavati bez gubitka daha, djeluje zainteresirano za zbivanja u okolini njega, umjereno se kreće, ima kontrolu nad mokrenjem i defeciranjem (osim ako bolest ne zahvaća neki od navedenih organa), čini se kako dobro podnosi umjerenu pa čak i jaku bol. Upravo su i navedeni simptomi znaci da se zdravlje Vaše mačke pogoršava te se za pomoć ublažavanja simptoma poželjno obratiti Vašem veterinaru.

Eutanazija se kod mačaka izvodi bezbolnom injekcijom koja počinje djelovati za nekoliko sekundi. Mačka se uvodi u duboki san (anesteziju), tako da je zahvat potpuno bezbolan. To, naravno nije nimalo laka odluka, ali vlasnik i na taj način dokazuje ljubav prema svom ljubimcu pomažući da, u trenutku kad mu život postaje previše bolan, bezbolno zauvijek zaspi. U svakom slučaju, s eutanazijom ne trebate žuriti, to je zadnje što možete poduzeti i to tek kad se apsolutno uvjerite da drugog izlaza za Vašu ljubimicu nema.

OZNAKE: