|
Na Veterinarskom fakultetu ima više klinika i Vaša mačka je mogla biti pregledavana na Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, a RTG snimana na Klinici za rendgenologiju, UZV dijagnostiku i fizikalnu terapiju.
Kad sa životinjom dođete na pregled , veterinari prvo uzimaju anamnezu, tj. pokušavaju doznati što više subjektivnih informacija o samoj životinji ,o njenom držanju te problemima koje je vlasnik uočio. Prilikom pregleda veterinari pregledavaju životinju kako bi prikupili što više informacija o njenoj bolesti. Ako se radi o sustavu za kretanje, veterinari promatraju životinju u stajanju i u pokretu, pri čemu se nastoje uočiti tipične promjene ,koje ukazuju na postojanje određene bolesti ili ozljede u sustavu za kretanje. Promatra se i stanje muskulature (atrofija), simetrija stava i građe ekstremiteta te opseg pokretljivosti zgobova. Pregled se nastavlja na stolu za pregled ili strunjači, gdje se ispituje način i opseg pokretljivosti pojedinih dijelova ekstremiteta, eventualno prisutna bolnost, točno mjesto i intenzitet moguće prisutne boli. Posebnu važost unutar ovog dijela ortopedskog pregleda pripada izvođenju određenih testova za ispitivanje stabilnosti zglobova (osobito važno za oboljenja vezana uz lakat, rame, kuk, koljeno).
Osim često prisutnih problema sa lomovima kostiju i išćašenjima zglobova, posebna pažnja i stručnost potrebna je za utvrđivanje određenih specifičnih bolesti sustava za kretanje u pasa i mačaka. Sastavni dio ortopedskog pregleda, često neizostavan i u dijagnostičkom smislu iznimno važan je rentgenološki pregled. Za ovu pretragu je preporučljivo životinju sedirati. Prednosti su izbjegavanje nemira životinje uslijed straha i boli te točno pozicioniranje za vrijeme snimanja, čime se dobivaju precizniji rezultati pretrage. Obzirom da analgetici utječu na rezultate ortopedskog pregleda, vrlo je važno da životinje ne dobiva nikakva sredstva protiv bolova (analgetike)
najbolje 24h prije zakazanog ortopedskog pregleda kako se ne bi prikrili znakovi bolesti. Vas je pogodilo što je maca bolno zamijaukala prilikom pregleda, ali da bi se utvrdilo točno mjesto bolnosti moraju se pomicati ekstremiteti. Osobno sam prošla ortopedske preglede u našim bolnicama i da bi doktori utvrdili gdje me boli, morali su provjeriti pokretljivost zglobova, iako sam im rekla gdje me boli. Točna dijagnoza se postavlja ne samo pregledom nego i dodatnim pretragama, kao u vašem slučaju RTG pretraga. Na RTG snimanju se životinja ne može povrijediti,jer je sedirana, a to izvode stručne osobe koje su za to obučene. Na kraju krajeva, da je maca bila povrijeđena na snimanju, vi bi to primjetili odmah nakon što se probudila.
Na žalost, maca je uginula nakon tjedan dana od, kako navodite ,zatajenja bubrega i uremije. Kako bi se znao točan uzrok uginuća , potrebno je izvršiti razudbu životinje i
nalaz patologa je mjerodavan , kako bi mogli imati osnovu da nekoga okrivite za smrt vašeg ljubimca. Kronično zatajenje bubrega jedan je od najčešćih zdravstvenih problema starijih mačaka. Karakterizirano je ireverzibilnim i progresivnim prestankom funkcije bubrega. Gubitak funkcije ⅔ nefrona dovesti će do nemogućnosti koncentracije urina ,a gubitak ¾ do uremije. Pojavnost kliničkih znakova je postupna, uključuje polidipsiju(pojačano pijenje vode) i poliuriju( pojačano mokrenje ), smanjen apetit i lošu kvalitetu dlake. Uremija je važan klinički sindrom koji se pojavljuje kod gubitka integriteta oba bubrega.Uremija je naziv za povišenje koncentracije ureje u krvi .Ureja nastaje razgradnjom bjelančevina u jetri ,a izlučuje se bubrezima.Do povišenja koncentracije ureje u krvi može doći zbog njene pojačane razgradnje u jetri radi
dijete bogata bjelančevinama, povećane razgradnje bjelančevina (kirurški zahvat, infekcija, trauma , tumor), krvarenja u probavnom sustavu ili od lijekova ili smanjeno izlučivanje ureje kroz bubrege radi smanjenog protoka krvi kroz bubrege (npr. zatajenje srca ) ili opstrukcije protoka mokraće ( mokraćni kamenci ). Rani simptomi bolesnika sa povišenim vrijednostima ureje mogu uključivati mršavljenje i letargiju, a kasnije i komu. Da bi postavili što točniju prognozu i terapiju potrebno je odrediti stadij bolesti.
Tu bitnu ulogu ima koncentracija kreatinina kao pokazatelj glomerularne filtracije, koji se utvrđuje pretragom krvi i urina.U obzir treba uzeti da kod kroničnog zatajenja bubrega kao i svake kronične bolesti dolazi do gubitka tjelesne mase. Bolest se razvija pod utjecajem primarnog uzroka, zbog posljedica koje povratno negativno djeluju na bubrege ili oboje. Zbog toga je primarni cilj svake terapije usporiti razvoj bolesti i gubitak funkcionalnog bubrega. To sve uključuje spominjane terapijske postupke, od dijete, antihipertenzivne terapije, ublažavanja proteinurije i terapije kalcitirolom. Dijetetska terapija se pokazala vrlo uspješnom u ublažavanju simptoma i poboljšanju kvalitete života mačaka. Jednako tako, ublažavanje hipertenzije i s njom povezane proteinurije znatno je smanjilo postotak uginuća.
Vrlo je važno svakom pacijentu individualno pristupiti jer iako je klinička slika mačaka s kroničnom bubrežnom insuficijencijom srodna, ona nikako nije ista i ne može se uniformno pristupiti terapiji. O tome možete pročitati u prijašnjim odgovorima: Poremećaji donjih mokraćnih puteva FLUTD i Zatajenje bubrega
|
