P: Molim Vas pomoć vezano za mačka starog nesto više od godinu dana. Nakon preboljenog zaraznog rinotraheitisa ovog proljeća, mačak i dalje svakodnevno kiše i šmrca, a pogotovo nakon spavanja. Prilikom disanja osjeti se zvuk koji ukazuje na to da mu je njuškica puna sekreta. Svo vrijeme od proljeća do sada sekret je bio rijedak i proziran, ali je zadnjih nekoliko dana postao gust i bjelkasto-žute/zelene boje. Njegov veterinar propisao mu je Synulox tablete koje uzima već nekoliko dana (1 tabletu od 50 mg dnevno) i može se primjetiti poboljšanje u smislu iscjetka iz njuškice koji je ponovno rijedak i proziran. Međutim, iako se sekret razbistrio i nije više gust, ipak je i dalje prisutan. Njegov veterinar tvrdi da je mačak najvjerojatnije zadobio trajno oštećenje sluznice, te da će iscjedak vjerojatno uvijek biti prisutan. Pritom nikakve snimke sluznice nisu napravljene.  Osim šmrcanja i kihanja nema drugih problema, normalno jede, ima redovitu stolicu, nema temperaturu, aktivan je, veseo i razigran. Stoga me interesira i Vaše misljenje - da li je možda potrebno napraviti dodatne pretrage i utvrditi što se točno događa sa sluznicom i zašto mačak od proljeća kontinuirano kiše i šmrca?

Također, da li postoji neki lijek ili preparat koji bi potakao regeneraciju sluznice ukoliko je doista riječ o oštećenju?

Unaprijed hvala na Vašem odgovoru i srdačan pozdrav! Petra

O: Virusni rinotraheitis mačaka je vrlo kontagiozna zarazna bolest koja se očituje visokom temporaturom,konjunktivitisom, suzenjem, iscjetkom iz nosa, hunjavicom, kihanjem i vidljivim promjenama na prednjim zračnim prohodima. Uzročnik je herpesvirus - mačji tip 1 (Feline herpesvirus - FHV-1).  Virus se izlučuje iscjetkom iz očiju i nosa te slinom. Moguće ga je izolirati iz tonzila i pluća bolesne životinje. U životinji koja je u rekonvalescenciji, virus perzistira dosta dugo pa su mogući i recidivi. Obolijevaju samo mačke i virus se ne prenosi na druge životinje. Inkubacija traje 2-5 dana. Tijek i težina bolesti mogu biti vrlo različiti - od inaparentnih oblika pa do uginuća. Izvor infekcije su bolesne mačke.

Zbog slabljena imuniteta i poremećaja obrambenih mehanizama pluća moguće su i sekundarne bakterijske infekcije.  Sekundarne infekcije najčešće su uzrokovane bakterijama Pasteurella multocida, Bordatella bronchoseptica, Streptococcus sp. i Mycoplasma felis, a mogu uzrokovati kronični gnojni rinitis i konjuktivitis, upalu porebrice, pa i pneumoniju. Respiratorne posljedice mogu dovesti do lize konhalnih kostiju, što dalje može dovesti do potpunog gubitka konha, te do permanentnog oštećenja olfaktornog epitela. Uz respiratorna oštećenja herpes virus također izaziva ulcerativni keratitis, hepatičnu nekrozu, u gravidnih mačaka pobačaj i pojavu mrtvorođenih.

Bolest može potrajati 3 tjedna ili dulje, a moguća su i uginuća. Većina životinja ipak ozdravi u toku 2 tjedna od početka bolesti. Naručito su osjetljivi mačići.  S obzirom da nema specifičnog lijeka za virus, liječenje se bazira na antibiotskoj terapiji, primjeni mukolitičkih preparata kako bi se olakšalo životinji da izbaci sluz i gnoj iz dišnih putova te vitaminima kako bi se ubrzao oporavak i dignuo imunitet. Ako se radi o infekciji sa herpes virusom može se koristiti preparate koji sadrže L- lisin. L-lisin je esencijalna aminokiselina koja je pokazala da značajno smanjuje širenje virusa kod zaraženih životinja i smanjenje trajanja FHV-1 infekcije. Ona potiskuje repliciranje FHV-1 natječući se sa argininom za ugradnju u virusni genom.  Također se mogu koristiti masti za oči kako bi se spriječilo nakupljanje gnojnog iscjetka i čista fiziološka otopina za ispiranje dišnih putova.

Diferencijalno dijagnostički treba razlikovati virusni rinotraheitis mačaka od infekcija calicivirusom i mikoplazmama. Kada je uzročnik calicivirus uglavnom nema promjena i simptoma na očima, a mikoplazme primarno napadaju oči. Osim toga nisu izraženi  depresija, slabost i groznica. Od dodatnih pretraga se može napraviti pretraga brisa uzetog iz nosa i očiju. Jedini način da se ustanovi stanje sluznice nosa je da se napravi rinoskopija.  Rinoskopija je pretraga nosa i nosnih prohoda u pasa i mačaka u slučaju pojačanog nosnog iscjetka, suženja nosnih prohoda, krvarenja iz nosa, bola u nosu, i sumnje na strano tijelo. Za vrijeme pretrage možemo po potrebi  uzeti uzorak tkiva za histološku i citološku pretragu. Za obavljanje rinoskopije i svih ostalih endoskopskih zahvata potrebno je imati odgovarajuću opremu. Osim toga ograničavajući faktori za izvođenje ovog zahvata često su veličina same životinje, dob i njezino opće stanje.

Svakako treba napomenuti da životinja za vrijeme pretrage mora biti u općoj anesteziji, a prije svake anestezije se moraju napraviti sve kliničke pretrage da bi znali kakvo je opće stanje životinje. Ako se zaključi da se sa nekom pretragom može iz određenih razloga mogu javiti dodatne komplikacije ili čak ugroziti život životinje, onda ju svakako nećete izlagati riziku.

Savjetujem Vam da se o nastavku terapije i eventualnim dodatnim pretragama posavjetujete sa veterinarom koji liječi Vašeg ljubimca i koji je upućen u njegovo stanje.