Agresivno ponašanje chihuahuae

 
Odgovara:
Martina Kuzmanić, dr. vet. med.,
Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka

sam, možda sat vremena dnevno. Svugdje ide s nama i ima kaputić kad je vani hladno i kabanicu kad je vani kiša. Spava s nama na krevetu i nikad ga ne zapostavljamo. Sada od kada je primio cijepivo protiv bijesnoće i cijepivo protiv zaraznih bolesti, kao da je  potpuno poludio. Ne smijemo ga taknuti, ni podragati, ni podignuti, odmah se stavi u obrambeni stav i reži, a ako nešto pokušamo, ugrize nas. Nije nam jasno, što uzrokuje tu agresiju? Ima još jedna stvar koja me brine, imamo mačku u kući koja je isti taj dan "ukrala" piletinu i rapačvala kosti po kući. Kad smo došli s chihuahuom, on je potamanio malo mesa, a kosti smo pokupili, ali brine me da nije možda progutao koju sitnu koščicu... Da li bi to mogao biti uzrok agresije, ili ipak cijepivo? Molim vas hitan odgovor jer ne znam što da radimo, nemamo novaca za skupa liječenja i preglede. Tina

O: Kod chihuahua, bez obzira što pripadaju skupini najmanjih pasa, javlja se problem "agresivnosti", a najbolje su to osjetili njihovi vlasnici i ostali članovi obitelji.

Agresivnije ponašanje ove pasmine može imati, opće rečeno, dva uzroka: jedan je akutni ili privremeni, dok je drugi kroničan ili dugotrajan, a najčešće je posljedica nekih nasljednih mana tipičnih za ovu pasminu (hydrocephalus ili "nakupljanje vode u mozgu" te molera ili kosti glave nisu spojene te je prisutno udubljenje na vrhu glavice kod ove pasmine).

Prvi navedeni uzrok koji je najčešće privremeni , ali kod njega vlasnici moraju posvetiti pažnju da bi otkrili u čemu je problem i što prouzrokuje takvo ponašanje. Bol je glavni pokretač agresije, odnosno bol kod njih najviše izaziavju zubići (neispadanje mliječnih, uz istodobni rast stalnih, upala zuba), luksacija patele, kameenci u mokraćnom mjehuru, upala gušterače, kolaps traheje (otežano disanje i osječaj gušenja). Kod ovih bolesnih stanja "čivava" ugrize svakog od ukućana kada se približe njegovoj zdjelici za hranu, igrački ili krevetiću.

Naravno, da bi ustanovili uzrok ove agresije nužan je odlazak veterinaru radi pregleda. Vrlo često se ovim pasminama moraju vaditi zaostali mliječni očnjaci (vrlo dugi korijen), a kod upale mjehura nužan je UZ pregled, nakon čega se određuje terapija antibioticima i odgovarajuća veterinarska dijeta.

Problem je bitno pronaći i izliječiti da ljubimac ne pati, ali je i nužan odgoj da agresija ne prijeđe u naviku i uobičajeno ponašanje (preuzimanje vodstva u kući, kao "alfa čopora").

Nakon izgreda (ugriz, režanje, gunđanje na vlasnika i ostale članove), nitko ne smije sjesti kraj psa ili ga pogladiti, ponašati se kao da ga nema u prostoriji, iako pas lajao do iznemoglosti (vlasnici moraju pri tome biti dosljedni, makar ih "srce boljelo"). Nakon toga, ako pas ne prestaje lajati ili ponovno grize i reži, treba ga odvojiti u prostoriju u kojoj nema nikoga kroz kraće vrijeme (8-15 minuta). Ova "školica" traje 3-4 dana, potom slijedi drugi stupanj kada svi članovi obitelji moraju, svaki pojedinačno, pozvati psa da dođe do njega i pohvaliti ga i nagraditi. To treba ponavljati kroz par sati te napraviti pauzu pa ponoviti. Ako ova "školica" ne uspije, potražite pomoć stručne osobe za odgoj pasa (ne dresuru pasa).