Odgovara:
Dragan Vešović, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Hteo bih da kupim psa rase cane corso. Dvoumim se između belog ili sivog psa. Znam da su beli veoma retki i baš iz tog razloga ću se možda pre opredeliti za njega. Interesuje me da li ću imati nekih problema sa njim, da li je on zahtevniji, odnosno osetljiviji za negu od ostalih, pošto su crna, siva, tigrasta itd. karakteristične boje za rasu cane corso? Takođe, posle koliko nedelja štenci mogu jesti granule i da li te granule smem potapati u mleko ili sl.? Hvala, Martin

O: Cane Corso (Italian Mastiff, Cane Corso Mastiff) je inteligentan, izdržljiv, hrabar i odan pas koji vuče porijeklo iz Italije.

Smješten je u 2 grupu, sekciju 1 (prema FCI klasifikaciji pasmina).

To je srednje velik pas, snažne građe i jake konstitucije. Mužjaci postižu visine 64-68 cm, a kuje 60-64 cm (tolerancija za pasminu iznosi +/- 2 cm). Težine su 40-50 kg, ovisno o spolu.

Psi ove pasmine imaju stabilan i izrazit zaštitnički karakter. Zbog svoje odanosti prema obitelji i teritoriju te nerijetke nepovjerljivosti prema strancima, ova pasmina treba, kao i druge velike pasmine pasa, ranu socijalizaciju. Psi ove pasmine se izrazito lako treniraju.

Dvije su osnovne boje dlake ove pasmine: crna i jelenja žuto-smeđa. U razvoju ove pasmine, osnovne boje su se genetski razrijedile, i nastale su: siva, svijetlo siva, svijetla i tamna žuto-smeđa te tigrasta na sivoj ili žuto-smeđoj podlozi.

Dlaka ove pasmine iziskuje malo uređivanja. Naime, dovoljno je u periodu linjanja gumenim rukavicama namjenjenim za češljanje kratkodlakih pasa ukloniti mrtvu i slabiju dlaku i na takav način osigurati pravilnu izmjenu krzna.

Sa stajališta zdravlja, boja krzna ove pasmine nije toliko bitna. Međutim, određena ispitivanja provedena na različitim pasminama pasa pokazala su povezanost boje dlake ljubimca i temperamenta. Naime, rezultati ispitivanja nam govore da je pse tamnijih boja moguće lakše dresirati. Također, ova istraživanja ukazuju i na povezanost boje dlake i pojave agresivnosti i/ili straha kod ljubimaca. Ova ispitivanja su još u povojima i kao takve ih treba uzeti s određenom dozom rezerve.

U svakom slučaju, savjetujem Vam da kontaktirate kinološki savez kako bi dobili informacije o kvalitetnim uzgajivačnicama gore navedene pasmine. Naime, na takav način možete dobiti uvid u zdravlje i genetski potencijal legla iz kojeg ljubimac dolazi.

Sa stajališta hranidbe štenaca, struka savjetuje da se prvih nekoliko tjedana štenac hrani isključivo kujinim mlijekom. Nakon 5-7 tjedna života, smatra se da je probavni sustav štenca spreman za unos suhe ili mokre hrane. U tom periodu, ovisno o stanju zubala i afinitetima prema hrani, gotovu hranu možete dodatno omekšati dodajući mlaku vodu, kravlji sir, sirutku, acidofil, jogurt, mesnu juhicu,... Dakle, sve što nije začinjeno odnosno nema u sebi laktozu.

OZNAKE: