Odgovara:
Martina Kuzmanić, dr. vet. med.,
Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka

P: Možete li nam reći ponešto o dalmatinskom psu. Da li je agresivan? Je li pogodan za djecu?  Je li društven pas (s drugim životinjama)? Je li poslušan? Hvala, Gordana

O: Niti jedna pasmina nema tako zanimljivu priču kroz povijest kao dalmatinski pas, ni danas se još ne zna u potpunosti njegovo pravo porijeklo. I danas se "lome koplja" oko njegovog porijekla: faraonski pas (slike s grobova starih farona) ili pas iz Dalmacije odakle se proširio po svijetu zajedno s našim moreplovcima koji su isplovljavali iz Dubrovnika.

Ima reputaciju "ratnog psa" s granica Dalmacije i Hrvatske kroz povijest, pratioc u lovu, heroj iz vatrenih stihija (zbog čega je postao i zaštini znak vatrogasaca u svijetu), pas koji se isto lako snalazi i u cirkusu i ono najvažnije - obiteljski pas. Od 1993. godine FCI konačno priznao hrvatske korijene ove pasmine.

Dalmatinski pas je pravi "brilijant" u kinološkom svijetu zbog svoje ljepote, elegancije pri kretanju, skladnim tjelesnim proprcijama i aristrokratskom držanju, poletnosti, živahnosti, dobroćudnom karakteru, odanosti čovjeku.

Opći izgled - upadljivo pjegast, mišićav, živahan, nije plašljiv i lišen je neuroze i agresivnosti. Oči okrugle, bistre i sjajne. Vrsta s crnim pjegama mora imati tamne oči, a oni sa smeđim pjegama oči boje jantara. Uši su smještene visoko, srednje veličine i priljubljene uz glavu. Prsa duboka i široka. Dlaka kratka, tvrda, gusta i sjajna. Temeljna boja je bijela s crnim ili smeđim pjegama. Pjege moraju biti promjera od 2-3 cm, a na glavi, repu i dijelovima tijela moraju biti manje. Visina je 56-61 cm (54-59cm ženke), težina 24-27 kg, životni vijek do 10-12 godina. Gluhi i psi s plavim očima ne smiju biti korišteni za uzgoj.

Ima veliku moć memoriranja i sjeća se svega lošega iz djetinjstva kroz dugi niz godina poslije. Ponekad ne podnosi druge mužjake. Zahtijevaju dosta dnevnog istrčavanja, šetnje i igre. Aktivnost, odnosno energičnost poslije par godina starosti opadaju.

Od bolesti najčešće se javlja gluhoća (10-20% populacije) te štene nakon 6 tjedana starosti treba testirati na gluhoći.Također, prisutne su i kožne alergije (npr. na sinetičke materijale), mokraćni i bubrežni kamenci i bolesti bubrega, zbog čega veterinari preporučaju ovu pasminu držati na posebnoj ishrani s niskim udijelom bjelančevina. Njihovo krzno nema tipičan"pseći miris", dva puta godišnje se linjaju.

Mogu biti agresivni, kao bilo koja druga pasmina, ako se pogriješi u osnovnom  psećem odgoju ili zanemari njihova potreba za dnevnom aktivnošću.

Napomena: korišteni su podaci Hrvatskog kinološkog saveza i American Kennel Cluba.

OZNAKE:

psiveterinar

Idealni uvjeti za ribice

Sljedeća objava