Dijabetes ili gliste?
21.Aug.07. Objavio DANIJELA BIBAN, DR.VET.MED.
Odgovara:
Danijela Biban, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb
|
P: Početkom 7. mjeseca sam na ulici našla predivno malo štene i danas je Nemo član naše obitelji. Odmah smo ga odnijeli veterinaru, dobio je cjepivo protiv glista i zaraznih i doktor je rekao da djeluje zdravo i veselo. Međutim, imamo problema s njegovim mokrenjem. Pije jako puno vode (u stanju je popiti 6 zdjelica dnevno) i apetit mu je ogroman (da ne pričam koliko bi mogao pojesti). Iako puno jede, ne dobiva na težini, ne deblja se. Mokrenje ne može kontrolirati, van idemo svaka 3 sata što je zaista previše. Zanima me da li je moguće da ima dijabetes? Čitala sam da uglavnom stariji psi oboljevaju od dijabetesa, pa me zanima može li i štene? |
Danas je Nemo na naše čuđenje dobio proljev (u više navrata) iz kojeg su izlazile žive gliste dugačke oko 6 cm. Izašlo ih je zaista puno, a mislim da ih još ima. Da li je moguće da zbog njih pije jako puno vode i ima ogroman apetit a ne dobiva na kilaži i da li se gliste mogu prenijeti na čovjeka i koje su posljedice? Ovo zadnje Vas pitam zato što sam prije par dana povraćala, imala meku stolicu i temperaturu bez ikakvog posebnog razloga? Imam li razloga za paniku?
Unaprijed zahvalna, Veronika
O: Gušterača je endokrina žlijezda koja ima dvostruku funkciju - pomaže u procesu probave stvaranjem i izlučivanjem probavnih enzima (amilaze i lipaze), te sudjeluje u metabolizmu stvaranjem hormona (inzulin i glukagon).
Inzulin je hormon koji služi za prijenos glukoze iz krvi do ciljanih organa (jetra) i tkiva (mišićno i masno tkivo). Djelovanje glukagona je suprotno inzulinu i on se aktivira kada je razina glukoze u krvi snižena.
Šećerna bolest (diabetes mellitus) je kronični poremećaj metabolizma ugljikohidrata, a javlja se kao posljedica apsolutnog ili relativnog deficita inzulina.
Uglavnom se javlja u starijoj dobi, kao posljedica oboljenja gušterače, čime je njena funkcija u produkciji inzulina smanjena ili ga uopće više ne stvara.
Ponekad se javlja i tzv. juvenilni dijabetes, prisutan kod mladih životinja (do godinu dana starosti) kod kojih se gušterača uglavnom nije normalno razvila.
Točan uzrok ovom obliku dijabetesa nije poznat, ali se kao glavni razlozi uglavnom navode:
1. nasljedni faktor (jazavčar, zlatni retriver, rotvajler)
2. bolest gušterače koja je ostavila traga na njenoj funkciji
3. autoimuni poremećaji
Najčešći su simptomi juvenilnog oblika dijabetesa: zaostajanje u rastu, mršavost unatoč dobrom apetitu, polidipsija (pojačana žeđ), poliurija (pojačano izlučivanje mokraće), dehidracija i opća slabost u uznapredovaloj fazi.
Kod starijih pasa može se pojaviti katarakta (zamućenje leće) i hepatomegalija (povećanje jetre).
Dijagnoza se postavlja pretragom krvi i mokraće, te testom tolerancije glukoze (mjeri se razina glukoze u krvi na tašte, a zatim nakon hranjenja, nakon 1, 2, 3 sata).
Uspješnost terapije uvelike ovisi o suradnji vlasnika i veterinara.
Bitno je uvesti dijetalnu ishranu (bez ugljikohidrata i sa malo masti), davati inzulin i redovno kontrolirati razinu glukoze.
Glistavost (Toksokaroza) je česti problem kod mladih pasa u dobi do 5 mjeseci, iako nije isključeno da se neće pojaviti i kod odraslih pasa, pogotovo ako se drže u nehigijenskim uvjetima, sa više životinja i ako ih se redovito ne tretira antiparaziticima.
Uzročnik je glista Toxocara canis, bjelkaste do blijedo-žute boje, dužine 10-18 cm.
Psi se obično invadiraju uzimanjem kontaminirane hrane ili vode sa jajašcima (iz kojih se razvije invaziona ličinka), ili (ako se radi o štencima) još za vrijeme graviditeta majke, kada putem krvi migriraju do posteljice u fetus i majčino mlijeko.
Do potpunog razvoja gliste u invadiranom organizmu obično treba proći period od oko 35 dana.
Klinički se bolest manifestira bljedilom sluznica, zaostajanjem u razvoju, povraćanjem, proljevom koji se može izmjenjivati sa opstipacijom (začepom), napetim trbuhom čiji je volumen obično povećan, pa životinja djeluje kao da se prenajela, grčevima, ponekad pojačanom žeđi, a često i cviljenjem.
Dijagnoza se postavlja koprološkom pretragom (nalaz jajašaca u fecesu) ili direktnim nalazom parazita u fecesu ili povraćanom sadržaju.
Bolest se liječi antiparaziticima, no uz terapiju je bitna i prevencija.
Pse i mačke bi u profilaktičke svrhe trebalo tretirati antiparaziticima svaka 3 - 4 mjeseca (u ponudi naših dućana postoje antiparazitici u obliku tableta ili pasti za pse i mačke), držati ih u higijenskim uvjetima, uklanjati izmet...
Glistama se mogu invadirati i ljudi, unošenjem jajašaca sa dlake (jajašca fecesom izlaze u okolinu, a budući se pas tijekom redovite higijene tijela liže i po okolici anusa, vrlo je vjerojatno da će ih prnijeti na dlaku na neki drugi dio tijela) invadiranog ljubimca ili iz kontaminirane hrane ili vode, a ponekad i iz tla (pješčanici).
Najčešće se radi o djeci do 4 godine, koja nepažnjom i neredovitom higijenom ruku mogu unijeti jajašca parazita kroz usta u organizam.
U prevenciji bolesti kod ljudi bitna je redovita higijena ruku (pogotovo nakon igranja sa ljubimcem) i redovito čišćenje životinje od parazita.
Najčešći simptomi kod ljudi su bljedilo, anemija, glavobolja, respiratorni problemi, ponekad kožne lezije ili problemi s očima (kod visceralnog oblika bolesti).
Bolest se dijagnosticira serološkim metodama.
Iz Vaših sam pitanja zaključila da je moguće da antiparazitik nije u potpunosti djelovao i da životinja najvjerojatnije nije do kraja očišćena (ukoliko je bila jača invazija), stoga ne bi bilo na odmet napraviti koprološku pretragu (kako bi se utvrdilo jesu li svi paraziti uklonjeni) na Zavodu za parazitologiju i invazijske bolesti Veterinarskog fakulteta, pa prema potrebi ponoviti i davanje antiparazitika.
U svakom bi slučaju, s obzirom na povišenu temperaturu, bilo uputno psa odvesti veterinaru na pregled.
