P: Molim vas za pomoć. Imam labradorku staru godinu i dva mjeseca. Unazad tri mjeseca nam je povremeno šepala. Kada smo pitali veterinara za pomoć, koji ju je vodio od početka, rekao nam je da treba malo se paziti na kilaži i da to ništa nije. Gdje ona na izgled nije nikad bila strašno debela. Unazad tjedan dana kad je ona počela malo jače šepat otišli smo god drugog veterinara, gdje joj je ustanovljena displazija lakta ljeve nogice. Jučer smo dobili nalaz s zagrebačkog fakulteta ED-3. Također smo dobili tablete Rimadyl koje bi trebala piti jednu i pol dnevno. Rekli su nam da je u njenom slučaju operacija nemoguća. Totalno smo šokirani i ne znamo što dalje. Molimo vas za savjet kako joj pomoći. Unaprijed se zahvaljujemo, Azra

O: Displazija lakta termin je kojim se označava abnormalni razvoj određenih dijelova lakatnog zgloba tijekom faze rasta u životu psa. Neki dijelovi zgloba mogu imati poremećaj normalnog razvoja hrskavice ili nesposobnost sraštavanja tijekom rasta što rezultira nejednakim površinama zgloba, upalom, otečenjem zgloba, šepanjem i artritisom.

Displazija lakta obuhvaća sljedeće kliničke i RTG manifestacije: izolirani ankonealni izdanak, fragmentirani medijalni koronoidni izdanak, osteochondritis dissecans (OCD) lakta, erozivna oštećenja hrskavice i inkongruentnost zgloba. Posljedično ova stanja rezultiraju artrozom lakta koja može biti klinički skrivena ili se manifestira vidljivom šepavošću.

Ova stanja mogu se dijagnosticirati rutinskom ili specijaliziranom RTG pretragom, a u nekim slučajevima se uzrok artroze ili šepanja ne može odrediti. Pasminsku sklonost ovoj bolesti imaju rottweileri, bernski planinski pas, labrador, zlatni retriver i njemački ovčar. U nekih pasmina javlja se sklonost ka jednom od oblika displazije lakta, ali se mogu javiti i više od jedne zahvaćene komponente.

Dakle, ovisno o kakvom se procesu radi, obavlja se i primjeren kirurški zahvat uz neizostavnu medikamentoznu terapiju (npr. Rimadyl) te kontrolu prehrane i aktivnosti. Liječenju displazije lakta cilj je minimalizirati neugodu kod psa i usporiti razvoj artritisa. Konzervativne metode poput ograničavanja aktivnosti, redukcije tjelesne težine i protuupalnih lijekova obično znače olakšanje kroz neko kraće vrijeme, ali ne uspijeva se usporiti razvoj artritisa. U pasa s konstantnim šepanjem, sa ili bez artritisa, kirurška intervencija je trenutno metoda izbora liječenja. U zahvatu odstranjuju se svaki abnormalni koštani ili hrskavični fragmenti iz zgloba. Rezultati ovise o pasmini, stupnju artritisa i tipu prisutnih patoloških promjena. No, čak i uz kirurški zahvat u zglobu se može razviti artritis ali opsežnost upale i boli je znatno smanjena. Zamjena lakatnog zgloba novi je zahvat koji je prisutan tek nekoliko zadnjih godina, a iako ne osobito raširen, nudi mnogo povoljnije prognoze u budućnosti.

Kako displazija lakta uzrokuju mnogi čimbenici, najveći problem u liječenju je dugotrajnost procesa i kasno uočavanje problema prije traženja pomoći. Teška ankiloza prisutna je u 60-70% slučajeva. U ovih pasa implantacija redovito umanjuje bol, ali mnogi psi ipak pokazuju ukočen hod. Osim toga, dvojba nastaje i kad je u pitanju kirurško odstranjivanje ankonealnog izanka prije implantacije. Rađena su istraživanja implantiranja prije i poslije operacije. Iako su u oba slučaja rezultati bili vrlo dobri, vjerojatnije je da će do boljeg oporavka doći ukoliko se prethodno odstrani izolirani ankonealni izdanak ako se radi o vrlo mladom psu.