Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Našla sam psa, žutu pudlicu. Bila je u jako lošem stanju i bilo mi je žao te sam ju uzela. Odvela sam je kod veterinara i kaže da je zdrava ali ima jedan veliki problem, gluha je i ima mrenu. Stara je oko 3 godine, tako su mi rekli. Probala sam naći da li ju je netko izgubio ali bezuspješno. Ne znam sada što da radim. Da li psi mogu živjeti bez sluha i što je potrebno da funkcionira normalno?
Hvala, Vedrana

O: Kako bi se bolje razumjela gluhoća u pasa, dobro je znati kako protječe razvitak njihove sposobnosti sluha. U prva dva tjedna života psi uopće ne čuju.

Nakon dva tjedna ušni kanal štenca se otvara i štene može percipirati zvukove.

Dok se normalno štene vrlo brzo privikne na identifikaciju zvukova, pas koji ne čuje oslanja se na svoje oči i nos koji nadoknađuju njihovu nesposobnost sluha. Koristeći primarno vizualne znakove gluho štene se čini da reagira na zvukove na isti način kao što to rade i štenci koji normalno čuju. Npr. kada čovjek zazove štence, gluho štene jednostavno gleda i slijedi ostale u leglu te ostavlja dojam kako je čuo poziv.

Gubitak sluha u pasa posljedicom je provođenja ili neuroloških abnormalnosti. Gluhoća uslijed provođenja zvuka posljedicom je abnormalnosti vanjskog uha, ušnog kanala, bubnjića ili srednjeg uha. Prekomjerno nakupljen cerumen koji obstruira ušni kanal i bubnjić te opsežne infekcije uha neki su od primjera gluhoće zbog provodljivosti. Neurološka ili senzorička gluhoća uzrokovana je abnormalnostima unutrašnjeg uha, slušnog živca ili samog mozga. U potonju skupinu spadaju kongenitalna gluhoća (nasljeđena), uslijed starosti i toksičnosti lijekova. Gubitak sluha koji zahvaća oba uha naziva se bilateralnom a jednog uha unilateralnom gluhoćom.

Ako se radi o gluhoći zbog provodljivost može se pristupiti liječenju ako se uzrok može ukloniti (kao što je cerumen) čišćenjem ušnog kanala i izlječenjem infekcije lokalnom ili sistemskom aplikacijom antibiotika. Neurološki uzroci gluhoće na žalost nemaju lijeka. Ne znam da li ste o toj problematici razgovarali sa Vašim veterinarom ali Vam preporučujem da razmotrite sa njime i mogućnost liječenja ako je ima.

Osim očitog fizičkog nedostatka, većina gluhih pasa žive sasvim normalnim, svakodnevnim životom normalnog psa. U komunikaciji sa takvim psom treba pristupiti znakovima ruku ili svjetlosnim signalima a dobro je psu staviti ogrlicu sa zvoncem kako bi uvijek znali gdje se nalazi.

Često novi vlasnici gluhih pasa nailaze na negodovanje okoline jer mnogi smatraju da su oni agresivniji, grizu i napadaju, ne mogu se istrenirati ili im vjerovati no navedene pojave vezane su uz nepravilan odgoj a ne nesposobnosti sluha .

Spomenuli ste da je veterinar dijagnosticirao mrenu. Ponekad je problem vida u pasa uvjetovan također nasljeđem a udružen sa gluhoćom no gluhi pas može oslijepiti zbog nekoliko razloga (starost, ozljeda ili bolest koja nije povezana sa gluhoćom).

O mreni u pasa sam pisala Mrena

Dakle, često je posljedica mrene sljepoća pa je vjerojatno i Vaš pas istovremeno gluh i slijep. U dogovoru sa Vašim veterinarom a prema nalazu pregleda okoline i strukture oka možete pristupiti liječenju mrene pa će proces prilagođavanja novom načinu života biti mnogo jednostavniji kako za Vas tako i za psa.

Bez obzira da li je gluhoća i slijepoća prisutna od rođenja ili se javila kasnije u životu, ovakvi psi mogu živjeti sretnim životom ako im se pruži primjerena njega. Posebno treba obratiti pozornost i na opasnosti koje vrebaju u domu (treba dom učiniti sigurnim od fizičkog ozljeđivanja) a zahtijevaju i posebne tehnike učenja i treniranja usklađene sa njihovim potrebama.

Ukoliko se detaljnijim pregledom kod veterinara i na osnovu nalaza utvrdi da ne postoji način za izlječenje mrene ili gluhoće, pokušajte razgovarati sa ljudima koji su imali iskustva u držanju gluhog i/ili slijepog psa. Na taj način možete dobiti najbolje informacije o situaciji koja Vas očekuje te ukoliko Vam se čini prezahtjevnom, razmisliti o udomljavanju psa preko neke od Udruga. Možete se obratiti i Klubu za obuku sportskih i službenih pasa u Zagrebu koji bi Vam pomogli savjetima o tehnikama učenja psa sa posebnim potrebama. Za odgoj i držanje psa koji ne čuje i ne vidi treba mnogo vremena, strpljenja, volje i mašte.

OZNAKE: