Gnojni prištići i pustule na koži - pemfigus?
30.Mar.09. Objavio ZDRAVKA RUMIHA, DR. MED. VET.
Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb
P: Imam pinča i star je 3,5 god. Prije 3 mj pojavile su mu se kvržice (slično bradavicama) na prstima između zadnjh šapica, na genitaliji i oko usta. Bili smo kod veterinara (pretpostavilo se da je alergičan na hranu), promjenili smo ishranu s domaće hrane na umjetnu (Hill's d/d), PVC posudu sam zamjenila metalnom, deku kojom se pokriva ne peremo u deterdžentu, prošli smo terapiju. Nakon terapije povuklo se samo na ustima, ali prištići ispunjeni gnojem ponovo su se pojavili na zadnjim šapama i genitaliji. Premazivali smo i sa geokorton masti 2 tjedna, po preporuci veterinara, ali ništa se nije povuklo niti osušilo. Područje na tim mjestima je jako bolno. |
Pročitala sam savjet dr.vet.med. Rumiha sa Vaše web stranice i primjećujem sličnosti, ali ne znam kako postupiti dalje, odnosno čime liječiti. Najljepše Vas molim za savjet.
Unaprijed hvala, Ivana
O: Pemphigus foliaceus predstavlja tešku autoimunu kožnu bolest koju karakteriziraju pustule i čirevi koji pucaju. Najčešće uzrokuju oštećenja kože na licu, ušima, nogama i šapama, a ponekad promjene zahvaćaju i cijelo tijelo. Bolest se javlja kao reakcija organizma na specifične komponente (desmoglein I) vlastite kože, na koje stvara protutijela jer je smatra stranim tijelom. Navedena komponenta sudjeluje u međusobnom povezivanju stanica, tako da njegov nedostatak uzrokuje razdvajanje vanjskog sloja kože što dozvoljava tjelesnim tekućinama da se nakupe pa nastaju vidljive promjene na koži u vidu pustula ili čireva.
Bolesti su skloniji srednje stari i stariji psi a češće se javlja u pasmina akita, doberman pinčera, chow chow, jazavčara, newfoundlendera, ali je moguća i u drugih pasmina.
Ova bolest ima znatan utjecaj na zdravlje psa, a ako se ne liječi može imati i uginuće kao posljedicu.
Simptomi ove bolesti su sljedeći: najprije se na području njuške i ušiju javljaju pustule i čirevi koji pucaju pa nastaju kraste a proces se širi na noge, šape te s vremenom i na cijelo tijelo. Proces najčešće prati povišena tjelesna temperatura, odbijanje hrane te potištenost.
Dijagnoza se potvrđuje biopsijom kože i to naročito neoštećenih pustula. Prije same biopsije može se načiniti pregled punktata pustule kako bi se postavila preliminarna dijagnoza i isključila neka druga pustularna kožna bolest poput pioderme.
Liječenje pemfigusa provodi se imunosupresivnim lijekovima s obzirom da je bolest uzrokovana abnormalnošću imunosnog sustava, a najčešće se koriste kortikosteroidi. Iako oni imaju snažno djelovanje na supresiju imunosnog sustava, imaju i mnogo nuspojava kod dugotrajnog davanja. Nuspojave su slijedeće: pojačano žeđanje i uriniranje, osjetljivost, sklonost infekcijama, utjecaj na jetreno tkivo i nadbubrežnu žlijezdu te gubitak mišićnog tkiva. No, jednom kada se bolest stavi pod kontrolu, mogu se upotrebljvati drugi lijekovi koji smanjuju potrebu za kortikosteroidima. Zatim, novija istraživanja pokazala su uspješnost aplikacije zlatnih soli kao pomoć u liječenju a također se daju antibiotici ukoliko se koža sekundarno inficira bakterijama. Liječenje se može u ranom otkrivanju provesti i lokalnim tretiranjem kortikosteroidima (kreme, masti).
U liječenju je vrlo bitna i kućna njega. Dakle, redovito ljubimcu treba davati lijekove i voditi na kontrolne preglede u veterinarsku ambulantu kako bi se mogla prilagoditi doza lijeka u svrhu maksimaliziranja učinkovitosti a smanjivanja nuspojava. O svakoj promjeni zdravlja treba obavijestiti veterinara. Na žalost, ne postoji načina kojim bi se pojava ove bolesti prevenirala.
Kod pojave pustula i prištića na koži psa treba diferencijalno dijagnostički u obzir uzeti i sljedeća oboljenja:
Pioderma (bakterijska infekcija kože) - o piodermijama pisala je kolegica Vlatka Erman, dr.vet.med. ovdje.
Pemfigus eritematosus - također počinje promjenama na glavi no nema tendenciju širenja te se životinja ne čini fizički bolesnom; pemfigus vulgaris i vegetans - dio su pemfigus kompleksa ali dosta rijetke a razlikuju se prema dubini čireva na koži.
Diskoidalni lupus eritematosus - autoimuna bolest koja je najčešće ograničena na nos, no lezije se mogu proširiti na uške, usne te kožu prepona.
Demodikoza - infekcija kože sa kožnim parazitom Demodex sp. koja najčešće počinje na glavi te se širi na noge i trup ali sekundarne bakterijske infekcije zahvaćenih dijelova kože mogu rezultirati pustulama i prištićima te bolest tada nalikuje pemfigusu.
Dermatofitoza - infekcija kože gljivicama koja se može manifestirati pustulama i čirevima.
Kao i kod svake bolesti kod donošenja dijagnoze, anamneza i opći klinički pregled sa naglaskom na pregled kože imaju veliku ulogu. Sa promijenjenih mjesta treba uzeti strugotinu kože kako bi se isključio kožni parazit, bris kože kako bi se nasadila kultura gljivica te bakteriološka kultura. Za potvrdu dijagnoze služi biopsija pustule. Također, mogu se provesti i specijalni imunološki testovi (imunofluorescencija i imunohistokemija) ukoliko se biopsat pokaže nespecifičnim.
Savjetujem Vam da se obratite na Veterinarski fakultet Kliniku za unutrašnje bolesti kako bi se mogle provesti sve potrebne pretrage za postavljanje dijagnoze te na osnovu nalaza preporučila adekvatna terapija i pomoglo u zdravstvenom problemu Vašeg ljubimca.
