Iznenadna smrt šteneta / Najčešće bolesti štenaca s posljedicom naglog uginuća
Odgovara:
Biljana Brzać, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb
P: Jučer mi je uginulo štene aljaškog malamuta staro 7 tjedana. Imao je trbušne gliste koje smo izliječili prije odprilike 2 tjedna i nakon toga je bio u redu, veseo, razigran, jeo je. A jučer mu je curila krv na usta i nos, nakon čega je uginuo. Do veterinara nisam stigla jer je bilo prekasno kada sam ga našla u tom stanju. Zanima me što je razlog jer ne želim da mi se to opet dogodi. |
Parvoviroza je najčešća virusna bolest, od koje oboljevaju psi od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Uzročnik se prenosi na životinje izravnim kontaktom, kontaminiranim predmetima, preko obuće, odjeće i opreme. Bolest se javlja u dva oblika, kao crijevni i srčani oblik.
Crijevni oblik je najčešći u štenadi odbijene od sise. Javlja se povraćanje s kašastim, pjenušavim sadržajem, uz primjesu krvi. Krv se pojavi 1-2 dana nakon početka bolesti. Životinja je apatična, stoji u mjestu, slini i u roku nekoliko sati ugiba od kolapsa.
Srčani oblik se javlja u štenadi u dobi 4-8 tjedana, a dolazi do oštećenja miokarda. Uglavnom se javlja u uzgajivačnicama. Bolest karakterizira naglo uginuće bez prethodnih simptoma. Da bi se novorođena štenad zaštitila u prvih 6 tjedana života, preporučuje se cijepljenje kuja polivalentnim vakcinama.
Također, kod štenaca se često javlja Corona virusna infekcija. Pas nema povišenu temperaturu, a stolica može biti kašasta do vodenasta, s primjesama krvi i javlja se obilno povraćanje. Životinji treba nadoknaditi tekućinu putem infuzije. Smrtnost štenaca je nešto manja nego kod parvoviroze.
Rotavirusna infekcija štenaca je česti uzrok dijareje, a posljedično tome i uginuća životinje. Većina odraslih pasa nosi antitjela protiv ovog virusa jer su tokom života došli u kontakt s njim. Štenci mogu steći imunitet protiv rotavirusne infekcije putem majčinog mlijeka.
Zarazni hepatitis pasa je visoko kontagiozno oboljenje, gdje dolazi do oštećenja jetre, bubrega i krvotvornih organa. Simptomi bolesti variraju od srednje izraženih, do eksremno brze i fatalne smrti. Virus se prenosi među štencima, direktnim kontaktom preko sline, stolice i urina. Psi koji prebole bolest mogu mjesecima biti kliconoše i predstavljaju izvor zaraze za druge životinje. Bolest se može prevenirati redovitim cijepljenjem.
Osim virusnih zaraznih bolesti, čest uzrok uginuća štenaca mogu biti i parazitarne invazije. Najčešće su ankilostomi, tj. crijevne gliste, koje se javljaju kod pasa svake životne dobi. Simptomi bolesti su povraćanje, mučnina, bolovi u trbuhu, proljev koji može biti tamni kašasti zbog progutane krvi. Dehelmintizacija se provodi antiparazitskim pastama.
Pokušala sam Vam opisati najčešće bolesti kod kojih su učestala uginuća štenadi. No, točan uzrok uginuća Vašeg šteneta, nažalost, može se utvrditi jedino obdukcijskom pretragom, koja se provodi na Zavodu za patologiju Veterinarskog fakulteta.