Karcinom skvamoznih stanica (planocelularni karcinom)

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

O: Tumor kože obuhvaća veliku kategoriju tumora koji uključuju svaki nekontrolirani rast stanica kože ili pripadajućih struktura kao što su žlijezde, dlačni folikuli i potporna tkiva (masno tkivo i vezivna tkiva). Metastaze na koži tumora lociranih drugdje u tijelu se mogu javiti, no ne smatraju se tumorima kože jer nisu primarno započeli na koži.

Koža je drugo mjesto na tijelu po učestalosti tumora u pasa. Tumori kože dijele se u 4 različite kategorije u ovisnosti koji tip stanica je zahvaćen: epitelijalni tumor - zahvaćaju samu kožu, žlijezde u koži ili folikule dlake, mezenhimalni tumori - ovi tumori razvijaju se od stanica koje okružuju ili podupiru kožu kao što je masno tkivo, vezivno tkivo, krvne žile i živci; tumori okruglih stanica - nazvani po obliku stanica pod mikroskopom a uključuju limfosarkome, tumore mastocita, histiocitome, tumor plazma stanica i zarazni venerični tumor, i melanomi - ovi tumori razvijaju se iz melanocita (stanica koje daju pigment koži). Uzrok većine tumora kože je nepoznat. Izlaganje suncu se spominje kao uzrok veće pojavnosti dva tipa karcinoma: tumor pločastih stanica (planocelularni) i hemangiom. Spominje se genetska osnova za razvoj određenih tumora.

Problemi na prstima (melanom ili pak planocelularni karcinom) vrlo su slični infekciji (šepanje, otečenje prstiju i iscjedak). Tumor pločastih stanica (carcinoma planocelullare, squamous cell tumor) predstavlja malignu neoplazmu stanica pločastog epitela. Polako i rijetko metastazira, čak i kada postane invazivan. Vrlo je čest nalaz u pasa i mačaka. Povezan je sa tumorima u usnoj šupljini, nosu, koži i ušima.

Najučestalije pasmine u kojih se javlja karcinom skvamoznih stanica (planocelularni karcinom) su bokser, škotski terijer, bull mastif, basset, rottweiler i labrador retriever. Karcinom skvamoznih stanica i ostale promjene se češće javljaju u mužjaka nego u ženki te su najčešći u pasa starosti od 6 do 12 godina. Prsti prednjih šapa su znatno više zahvaćeni. Simptomi koji se najčešće javljaju u karcinoma skvamoznih stanica su otečeni i bolni prst s posljedičnim hramanjem, te oštećeni i/ili otpao nokat. Operacijska metoda izbora liječenja ovog karcinoma je amputacija prsta. Maligni oblici su agresivniji i često zahvaćaju kosti prsta, uzrokujući osteolizu i metastaziraju u regionalne limfne čvorove i dalje. Tumor se najčešće javlja na jednom prstu, no javljaju se i multipli slučajevi, dva i više prstiju ili pak šapa. 

Uzroci su često nepoznati, no zbog pasminske predispozicije u većine tumora, može  se  govoriti  o  nasljednoj ulozi. Ostali uzroci mogu uključiti traume, sunčevo zračenje ili dodir sa kancerogenim tvarima. Najčešći simptomi su otečenje i bolnost a posljedično se javlja hramanje, potom ulceracije, lagana krvarenja, alopecije i moguća povećanja regionalnih limfnih čvorova. Zbog sličnosti simptoma vrlo često se neoplazije mogu zamijeniti s drugim promjenama poput paronihije, osteomijelitisa i osteosarkoma.
Planocelularni karcinom može se manifestirati bilo kao proliferativne ili pak erozivne lezije. Proliferativne lezije mogu varirati od čvrstih crvenih naslaga do lezija oblika cvjetače koje često ulceriraju. Erozivne lezije obično započinju kao plitka oštećenja kože koja se mogu razviti u dublje čireve. Multiple lezije obično su prisutne u starijih životinja, a lezije su ograničene na epitel bez izdanaka u bazalnu membranu. Lezije su obično posute krasticama, lako se skidaju, bolne su i krvare prilikom diranja. Ako je ekscizija moguća, nema ponovnog javljanja no ponekad se na drugim mjestima na tijelu razviju slična oštećenja.

Dijagnoza i liječenje bolesti ovisna je o vrsti tumora, a prognoza je nepovoljnija kod malignih oblika zbog velike mogućnosti metastaziranja. Dijagnoza se obično potvrđuje biopsijom, patohistološki.

Metoda izbora liječenja je kirurško odstranjivanje tumoroznog tkiva. Ovi tumori mogu biti lokalno agresivni, ali obično vrlo rijetko metastaziraju i često se kirurškim zahvatom eliminiraju. Općenito je kirurški zahvat najčešća metoda liječenja tumora kože. Benigni slučajevi izlječivi su odstranjivanjem. Ovo je metoda liječenja i za maligne tumore, iako je vjerojatnost za ponovni razvitak na istom mjestu mnogo veća jer su sami po sebi invazivniji. Maligni tumori su, osim toga, i skloni metastaziranju na što kirurški zahvat nema efekta. Prilikom odstranjivanja potencijalno malignog tumora treba se zahvatiti i široki rub zdravog nezahvaćenog tkiva zajedno sa tumorom. Idealno, ovaj rub bi trebao biti 3 do 5 cm normalnog tkiva. No, na nekim lokacijama tijela kao što su to noga ili lice, nema ponekad dovoljno tkiva da bi se zadovoljio ovaj kriterij.

Zatim, terapija zračenjem se koristi kao metoda liječenja za nekoliko različitih tipova tumora kože (tumori mastocita, maligni mezenhimalni tumori i planocelularni karcinomi). Najučinkovitija je kad se kirurškim zahvatom tumor reducira na mikroskopsku veličinu (okom nije vidljiv). Obično je potrebno nekoliko tretmana tijekom nekoliko tjedana. Najčešće nuspojave su promjene na koži kao što je crvenilo, gubitak dlake, oštećenja kože koja zacjeljuju nakon završetka terapije. Korištenje kemoterapije u liječenju kožnih tumora ograničeno je na određene situacije. Može se preporučiti ako je tumor već metastazirao, ako postoji veliki rizik za metastazu ili ako drugi oblici liječenja nisu izvedivi. Najčešće se koristi kod limfosarkoma i tumora mastocita.

Liječenje i uspješnost liječenja ovisi o lokaciji tumora i koliko se bolest već proširila prije dijagnosticiranja i liječenja. Osim toga, dob psa ima veliku ulogu za prognozu bolesti, ali i opće zdravstveno stanje organizma.
Rizik za svaki tumor prisutan je 5 godina, stoga je vrlo bitno provoditi redovite kontrole svakih 2 do 6 mjeseci.

Savjetujem Vam da se obratite na Veterinarski fakultet u Zagrebu gdje će na osnovi pregleda, biopsije i RTG-snimke procijeniti prognozu. Pri prognozi duljine života nakon amputacije zahvaćenog prsta, ustanovilo se da je ona ovisna o mjestu nastanka karcinoma skvamoznih stanica. Tumor koji je izrastao iz subungualnog epitela imao je veću jednogodišnju i dvogodišnju stopu preživljavanja nego tumor nastao na nekom drugom mjestu na prstu.

Imajte na umu da pas može živjeti gotovo normalnim životom sa tri noge.