Kavkaski ovčar i bolesti koštano-zglobnog sustava

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

Meni sve izgleda potpuno normalno, ali ja nisam ni približno dovoljno stručan za procjenu (a nisu ni osobe koje mi ukazuju na patološke promjene na mom psu). Zanima me da li Vama navedeni simptomi ukazuju na išta nenormalno? Trebamo li slikati kukove, ili je još premlad da bi se na snimci vidjela ikakva promjena? Kada bi bilo optimalno slikati kukove?
Hvala, Miro

O: Kavkaski ovčar pas je masivne glave sa širokim čelom, dosta kratkom njuškom, jakim usnama i moćnim zubima. Uši su visoko postavljene i prirodno spuštene. Oči su oblika badema i tamne boje. Sa svojim jakim i kratkim vratom, svojim širokim grudnim košem, jakim i mišićavim sapima i svojim čvrstim šapama, ovaj ovčar ostavlja dojam moći. Njegov rep, visoko postavljen, u obliku srpa, povija se do skočnog zgloba. Dlaka je ravna, debela, dok je poddlaka svjetlija i bujna. Postoje tri tipa kavkaskog ovčara: s dugom dlakom koja stvara grivu i zastavice i lijepim bujnim repom poput perjanice; drugi tip je s kratkom i debelom dlakom, dok kod trećeg tipa, pas ima dugu dlaku, ali bez zastavica i grive. Boja dlake može biti od boje pijeska do crvenkaste, često prošarane crnom bojom, jednobojne ili dvobojne s bijelim mrljama. U ovoj pasmini bitno se razlikuju ženka i mužjak. Mužjak je masivniji i moćniji dok su ženke manje i gracioznije građe.

Ramena kavkaskog ovčara blago su položena prema natrag a s prednjim nogama tvore kut od 100°. Gledajući sprijeda, prednje noge su ravne, jakih kostiju, položene paralelno i razdvojene. Duljina prednjih nogu (mjerena od ramena do tla) trebala bi biti nešto više od polovice visine psa (mjerena na grebenu). Greške u standardu su: ravna ramena, iskrivljene prednje noge, lakat položen prema van, lopatice položene prema dolje.

Stražnje noge jake su koštane građe i lagano zakrivljene na skočnom zglobu. Kukovi su jaki, široki i položeni prema dolje. Gledano odostraga, sapi su međusobno paralelne. Gledano sa strane, okomite su na tlo. Kada pas normalno stoji, stražnje noge umjereno su razmaknute i pozicionirane na način da linija spuštena s točke stražnjice do tla pada netom do točke spuštene sa skočnog zgloba. Greške u standardu su: koljena izvrnuta prema unutra ili prema van, noge postavljene preblizu ili predaleko, preveliki razmak koljena ili sapi te stražnje noge dalje položene od tijela psa.

Prednja stopala: velika su i ovalna sa čvrstim i kompaktnim prstima. Stražnja stopala građom su ista prednjima, no nešto manja. Greška je ravno i spušteno stopalo.

Rezultati istraživanja na Sveučilištu Purdue u SAD-u pokazali su da u 8% slučajeva psi velikih pasmina pasa obolijevaju od koštano - zglobnih poremećaja (artropatije, displazije i sl.) i to u dobi do 4 godine starosti. Sklonost ovoj vrsti oboljenja kod velikih pasmina pasa razumljiva je ako se uzme u obzir njihova težina i opterećenje kostiju, ligamenata i zglobova. Bez obzira na to što je proces rasta genetski uvjetovan, način ishrane i trening mogu poremetiti taj razvojni proces. Opća građa i kretanje psa mogu upućivati na određene probleme koštano - zglobnog sustava.

Kavkaski ovčari osobito su skloni diplaziji kuka. Displazija kuka bolest je koja se razvija u mladih brzo rastućih pasa a znakovi bolesti mogu se uočiti već u dobi od 3 do 6 tjedana pa do tri godine starosti psa. Težina bolesti nije osobito u korelaciji sa starošću psa, prvi klinički vidljivi znakovi mogu se javiti u dobi do 2 godine i biti relativno slabo izraženi.

Kod displazije kuka uočavaju se slijedeći simptomi: šepanje u stražnjim nogama, nedostatak koordinacije u stražnjim nogama (ljuljanje i teturanje), nevoljkost za trčanjem i skakanjem, otežano sjedenje ili ustajanje, abnormalan način hodanja i trzanje nogom, te neadekvatno formirani zglobovi (u već uznapredovalim slučajevima). Općenito se može reći kako je kod pasa mlađih od 3 mjeseca moguć potpuni izostanak kliničkih znakova, ali takvo štene može pokazivati prve znakove nesigurnijeg kretanja kao posljedice nestabilnosti zglobova kukova. U starosti između 3 i 18 mjeseci psi pokazuju različiti stupanj slabijeg oslanjanja na noge, ukočeni i/ili teturav hod kao i opiranje prilikom redovitog vežbanja. Također, psi iz ovih starosnih kategorija mogu biti potpuno bez izraženih kliničkih znakova. Kod težih kliničkih slučajeva ovi simptomi mogu progresivno napredovati i nakon 18 mjeseci starosti psa.

Sljedeće oboljenje koje se može javiti u štenaca a naročito velikih pasmina pasa je rahitis - osteodistrofija mladih životinja koja nastaje zbog poremećaja u prometu kalcijevih i fosfornih soli uz nedostatnu opskrbu s D vitaminom. Uz to, nastanku ovog oboljenja koštanog sustava pogoduju brzi rast, pretilost i nedovoljno kretanje na zraku i suncu. To je često kod štenadi hranjene kuhanom biljnom hranom te kruhom i čistim mesom, tj. neadekvatnom prehranom uz nedostatak vitamina i minerala. Bolest se očituje poremećajima u mijeni zubi i sklonošću grčevima, nakon toga nastaju promjene na kostima koje se očituju bolnošću - životinje se teško i nevoljko kreću ili ukočeno hodaju. Kasnije nastaju promjene na cijevastim kostima u obliku simetričnog odebljanja u zglobovima, a kod štenadi su česte promjene na lubanjskim kostima. U poodmaklim slučajevima pojavljuju se i drugi simptomi: oslabljen apetit, mršavost, slabokrvnost, upala želuca, promjene na koži i dr. Takvo se stanje relativno brzo popravlja ukoliko se s liječenjem započne na vrijeme. U težim i zapuštenim slučajevima, naročito ako je životinja starija od 4 mjeseca, pojedini dijelovi koštanog sustava ostaju izobličeni unatoč liječenju, a životinja često zakržlja.

Zatim, hipertrofična osteodistrofija - bolest kostiju koja obično zahvaća mlade pse koji brzo rastu, obično velikih pasmina pasa. Naziva se još i koštani skorbut, Moller-Barlow-a bolest, osteodistrofija II, te metafizealna osteopatija. Bolest uzrokuje jaku šepavost i bol, a obično zahvaća više zglobova. U pravilu bolest se javlja u štenaca starosti od 3 - 6 mjeseci. Primarno je bolest velikih i gigantskih pasmina pasa, iako iznimno obolijevaju i ostali. Kao što je i s ostalim bolestima koštanog sustava u mladih pasa, češće obolijevaju muške jedinke. Kod pasa koji boluju od ove bolesti najčešće je prisutna srednje do jako bolna oteklina na cjevastim kostima nogu. Obično zahvaća krajeve radijusa, ulne (duge kosti lakta i zapešća), te tibiu (duga kost od koljena do gležnja). Ponekad psi šepaju ili ne pokazuju osobitu želju za hodanjem. Ponekad ih prati apatija i anoreksija uz povišenu tjelesnu temperaturu. Bolest obično zahvaća istodobno obje noge. Simptomi se mogu pojačavati ili stišavati ili prestati sami po sebi ili se povišena temperatura zadržava dulji period, a promjene na kostima progesiraju. Tada pas može patiti od trajnih oštećenja strukture kostiju ili čak uginuti.

Nije moguće utvrditi da li se radi o displaziji kuka ili nekom drugom poremećaju koštano - zglobnog sustava ako se ne napravi RTG-snimka. Kod pasa u dobi od 4 mjeseca dobro su vidljive patološke promjene na kostima i zglobovima. U pravilu, po kinološkim propisima dijagnostici displazije kuka pristupa se najranije u dobi od 12 mjeseci, a za pse velikih pasmina (njemačka doga, mastif) tek od 18 mjeseci (ukoliko se radi o izložbenim psima i onima za uzgoj). Dijagnoza se postavlja pregledom rentgentske slike oba kuka. Rentgenski nalaz ocjenjuje se ocjenom A, B, C, D, E/I, E/II. Za očitavanje snimaka kukova nadležan je Veterinarski fakultet u Zagrebu.

Kako imate psa gigantske pasmine koji su osobito skloni bolestima koštano-zglobnog sustava savjetujem Vam da pratite simptome opisanih najčešćih bolesti, te pri prvoj sumnji psića ipak odvedete na pregled i načinite RTG-snimku. Prema nalazu preporučiti će se daljnje mjere u svrhu liječenja ili pak prevencije.