Kraniomandibularna osteopatija
11.Sep.07. Objavio ZDRAVKA RUMIHA, DR. MED. VET.
Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb
|
P: Danas sam bila na Veterinarskom fakultetu i saznala da moj westy ima nekakvu nasljednu bolest. Mislim da su rekli manibula ili tako nešto. Radi se o zaraštanju tkiva donje čeljusti. Molim Vas da mi kažete može li se to ikako izlječiti i ako može, gdje i na koji način. On je štene staro 3 mj. O: West Highland White Terrieri, iako po prirodi vrlo zdravi i otporni psi, na žalost pate od velikog broja nasljednih bolesti. |
Najčešća je upravo kraniomandibularna osteopatija ("Westy čeljust"), zatim keratoconjunctivitis sicca (suho oko), seboreja, otrovanje bakrom, Legg-Calve-Perthes-ova bolest, dijabetes, bolesti srca, katarakte, gluhoća i luksacija patele.
Kraniomandibularna osteopatija (poznata i kao "lavlja čeljust") je nekancerogeno, proliferativno bujanje (rast) koštanog tkiva duž obje mandibule (donja čeljust), ostalih kostiju lubanje a povremeno i kostiju prednjih nogu (radius i ulna). Također, povremeno može zahvatiti i čeljusni zglob (temporomandibularni zglob). Obično, ali ne uvijek, zahvaća obje strane. Abnormalan rast koštanog tkiva obično prestaje i počinje regresirati u dobi psa od jedne godine.
Upala je najraniji simptom ove bolesti. U štenadi (obično u starosti od 3 do 8 mjeseci) se primjećuje otečena donja čeljust koja je ponekad i vrlo bolna. Rijetko su zahvaćeni i zglobovi čeljusti što iznimno otežava sposobnost psa da uopće otvori usta. Vrućica, slinjenje i gubitak apetita su karakteristični, no ovi simptomi se obično ne primjećuju stalno već se čini kao da iščeznu pa se ponovno pojave. Kada se usta otvaraju na silu, pas plače od boli. Također, postoje i tihi slučajevi kada štene ne pokazuje kliničke simptome. Ova bolest može se javiti već u dobi od 3 - 4 tjedna i, rjeđe, kasnije, u dobi 9 - 10 mjeseci.
Smatra se da, kada štene dosegne starost od jedne godine, stanje se vjerojatno neće pogoršavati. No, ako je došlo do izrazitog rasta koštanog tkiva te naročito ako je bio zahvaćen čeljusni zglob, prekomjerno izrasla koštana masa ne iščezava sama od sebe. U nekim slučajevima potreban je kirurški zahvat kako bi se stanje izliječilo. Ako koštano tkivo prekomjerno raste na bazi lubanje, prognoza slučaja je vrlo upitna a stanje štenca ozbiljnije. Kliničkim znakovima i palpacijom, bolest se može raspoznati prije 4. mjeseca starosti, no RTG-snimkom lubanje i čeljusti bolest se potvrđuje uz, naravno, anamnezu i klinički pregled.
Bolest uzrokuje recesivni gen prisutan u jednog od roditelja.
Kraniomandibularna osteopatija je izlječiva bolest. U ovisnosti o težini slučaja, izbor medikamenata i liječenje varira, kao i duljina samog liječenja (4-10 mjeseci). Gotovo svi štenci se oporave od ove bolesti. U određenim vrlo teškim slučajevima liječenje je uspješno jedino kirurškim zahvatom. Nakon specifične terapije, remodeliranje čeljusti obično biva vrlo uspješno i do starosti od 2-3 godine gotovo je nemoguće otkriti da je pas bolovao od ove bolesti.
