Liječenje Cephalexinom - karakteristike cefaleksina i izbor antibiotika
Odgovara:
Milan Stupar, dr. med. vet.
Pet centar, Av. V. Holjevca 62 (Supernova), Zagreb
P: Zadnjih 8 dana pas je na terapiji cefalexinom 500 mg zbog oteknuća karpalnog zgloba (prije 8 godina imao je prijelom te ima pločicu). Napravili smo rendgen i nalaz je u redu, tj. vidi se samo oteknuće mekih čestica. Pas je njemački ovčar star 10 godina. Oteknuće je splasnulo, no naša veterinarka inzistira da psu produži terapiju još 14 dana, s tim da bi promjenila antibiotik. Također je napravljena kompletna krvna slika i biokemija koja je u redu. Molim vas za savjet da li ima smisla ovo na čemu inzistira naš veterinar. Biljana
O: Cefaleksin je širokospektarni cefalosporinski antibiotik, a sadržava ß-laktamski i dihidrotiazinski prsten koji su zajednički svim cefalosporinima. Cefaleksin izvrsno djeluje protiv brojnih gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterijskih vrsta. Sprječava pregradnju bakterijske stijenke uplićući se u završnu fazu poprečnog povezivanja peptidoglikanskih niti. Cefalosporini djeluju bakericidno, a lizirati mogu samo bakterije koje rastu. Antimikrobni spektar cefaleksina je vrlo širok. Od gram-pozitivnih bakterija djeluje na vrste: Staphylococcus uključujući sojeve koji proizvode ß-laktamaze, Streptococcus, Corynebacterium, Clostridium, Actinomyces, Peptococcus, Peptostreptococcus, a od gram-negativnih: Escherichia coli, Pasteurella multocida, Salmonella spp., Fusobacterium necrophorum, Haemophilus, Moraxella, Actinobacillus i dr. Izlučuje se pretežno mokraćom u visokim koncentracijama.
Najvažnije indikacije za primjenu Cephalexina kod pasa i mačaka su gnojne upale kože i lokalizirane infekcije mekih tkiva te upale respiratornih i urogenitalnih organa. U pasa cefaleksin može biti učinkovit u liječenju infekcija želučano-crijevnog sustava. Uporaba Pas i mačke je preporučena doza pripravka Cephalexin injekcije je 1 ml/18 kg t.m./dan, tijekom 5 dana. U okolnostima vrlo teških, akutnih infekcija doza se može povećati.
Izbor antibiotika uvjetovan je dijelom funkcijom jetre i bubrega. Većina antibiotika izlučuje se putem bubrega. Neadekvatna modifikacija doze može imati za posljedicu previsoke koncentracije određenih lijekova u serumu što dovodi do niza nuspojava. Doza ovisi o uzročniku i mjestu infekcije, putu primjene i izlučivanja antibiotika te terapijskoj širini antibiotika. Antibiotici velike terapijske širine (penicilini i cefalosporini) daju se u standardnim fiksnim dozama za pojedine infekcije, bez obzira na tjelesnu težinu bolesnika. Što se tiče cefaleksina, njegova izravna toksičnost je mala. Najčešće su alergijske reakcije, a moguća je i unakrsna reakcija s penicilinom.
Alergične reakcije ovog lijeka javljaju se u obliku kožnog osipa, urtikarije, angioneurotskog edema, a rijetko multiformnog eritema, toksične epidermalne nekrolize, anafilaktičnog šoka. Drugi po učestalosti su neželjeni učinci u želučano-crijevnom sustavu: mučnina, povraćanje, bol u abdomenu, gastritis i dispepsija. Posebnu pozornost treba obratiti na eventualnu preosjetljivost na cefalosporine ili peniciline. Produljeno liječenje može uzrokovati superinfekcije gljivicama ili mikroorganizmima neosjetljivim na cefaleksin. Također, posebna pozornost je potrebna u organizama s oštećenom funkcijom bubrega i želučano-crijevnog sustava.
Preporuka je da se držite uputa Vašeg veterinara.
Najvažnije indikacije za primjenu Cephalexina kod pasa i mačaka su gnojne upale kože i lokalizirane infekcije mekih tkiva te upale respiratornih i urogenitalnih organa. U pasa cefaleksin može biti učinkovit u liječenju infekcija želučano-crijevnog sustava. Uporaba Pas i mačke je preporučena doza pripravka Cephalexin injekcije je 1 ml/18 kg t.m./dan, tijekom 5 dana. U okolnostima vrlo teških, akutnih infekcija doza se može povećati.
Izbor antibiotika uvjetovan je dijelom funkcijom jetre i bubrega. Većina antibiotika izlučuje se putem bubrega. Neadekvatna modifikacija doze može imati za posljedicu previsoke koncentracije određenih lijekova u serumu što dovodi do niza nuspojava. Doza ovisi o uzročniku i mjestu infekcije, putu primjene i izlučivanja antibiotika te terapijskoj širini antibiotika. Antibiotici velike terapijske širine (penicilini i cefalosporini) daju se u standardnim fiksnim dozama za pojedine infekcije, bez obzira na tjelesnu težinu bolesnika. Što se tiče cefaleksina, njegova izravna toksičnost je mala. Najčešće su alergijske reakcije, a moguća je i unakrsna reakcija s penicilinom.
Alergične reakcije ovog lijeka javljaju se u obliku kožnog osipa, urtikarije, angioneurotskog edema, a rijetko multiformnog eritema, toksične epidermalne nekrolize, anafilaktičnog šoka. Drugi po učestalosti su neželjeni učinci u želučano-crijevnom sustavu: mučnina, povraćanje, bol u abdomenu, gastritis i dispepsija. Posebnu pozornost treba obratiti na eventualnu preosjetljivost na cefalosporine ili peniciline. Produljeno liječenje može uzrokovati superinfekcije gljivicama ili mikroorganizmima neosjetljivim na cefaleksin. Također, posebna pozornost je potrebna u organizama s oštećenom funkcijom bubrega i želučano-crijevnog sustava.
Preporuka je da se držite uputa Vašeg veterinara.