Povratak

Lišmanioza i mogućnost prijenosa bolesti

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button
no image


Odgovara:
Gojko Zoraja, dr. med. vet.
Pet centar, Put Mostina 8 (Dujmovača), Split

P: Pas moje prijateljice ima lišmaniozu pa me zanima da li postoji ljek za tu bolest i da li se lišmanioza može prenijeti na mog psa ako se igraju? Hvala unaprijed. Tomislav

O: Lišmanioza kod pasa je teška i gotovo neizlječiva bolest, koja je iz godine u godinu sve prisutnija u Hrvatskoj. Uzročnik lišmanioze je Leishmania infantum, protozoa iz porodice Tripanosomatidae. Golim okom nevidljiva praživotinja (mali jednostanični parazit, bićaš) u psu se vrlo brzo umnaža i uzrokuje dugotrajnu teško izlječivu bolest. Leishmania infantum živi u makrofagima (obrambenim stanicama) pa je njena prisutnost vrlo štetna za zdravlje psa.

Bolest prenose papatači (sitni, komarcima slični kukci) uobičajeni za područja srednje i južne Dalmacije, Grčke, juga Italije, Španjolske... Papatači su krvopije (hemofagi) veličine 2-3 mm i najčešće su aktivni noću. Mužjaci se hrane biljnim sokovima, a ženke sišu krv. Krva pasa im je posebna poslastica pa se često nastanjuju i razmnožavaju upravo u njihovoj blizini. Borave uglavnom u tamnim i vlažnim prostorima (podrum, pasja kućica, špilja i vrtača), a kao slabi letači, koji lete na području promjera 1,5 km, drže se svog staništa i psa kao najboljeg domaćina. Sezona papatača traje od svibnja do kraja listopada. Lišmanije prenose s jedne na drugu životinju, a mogu prenijeti i na čovjeka (zoonoza). Pas je prirodni domaćim ovog parazita. Danas je opasnost za zarazu pasa na području čitave Dalmacije vrlo velika. U cilju brzog otkrivanja bolesti preporuča se vađenje krvi i pretraga već nekoliko mjeseci nakon završenog boravka u ugroženom području. Rano otkrivena bolest se značajno lakše i s mnogo više uspjeha liječi.

Za razliku od ljudi u kojih je liječenje uglavnom uspješno, u pasa se najčešće i nakon dugotrajnog liječenja bolest vraća. Opće prihvaćeno mišljenje je da se, iako nema potpunog izlječenja, psu može značajno povećati kvaliteta života dugotrajnim davanjem odgovarajućeg lijeka u tabletama. Naime, niti jedan lijek ne može potpuni eliminirati lišmanije iz organizma inficiranog psa.

Rizik od prijenosa lišmanije na specifičan način može smanjiti redovita upotreba repelenata protiv flebotoma (Advantix , Scalibor ogrlice).

Terapija koja se najčešće upotrebljava u praksi jest primjena alopurinola 10mg/kg tjelesne težine, oralno tijekom duljeg razdoblja, ali ne kraćeg od 6 mjeseci. Ovaj najčešće propisivani lijek je ustvari humani lijek protiv gihta i Milteforan (Virbac) dolazi u obliku sirupa. Lijek koji je indiciran za terapiju i kontrolu lišmanioze u pasa a daje se oralno, miješajući sa hranom. Milteforan nemamo u aktualnoj ponudi u ljekarnama Pet centra, a razlog leži u činjenici kako proizvođač Virbac nije do daljnjega dostupan u hrvatskih dobavljača.

Što se tiče prijenosa lišmanije, nije moguć direktan prijenos bolesti s psa na psa, nego samo posredstvom papatača. Što se tiče Vašeg pitanja, pas bi se mogao zaraziti ako je  kroz duže vrijeme bio u kontaktu sa zaraženim psom (opet posredstvom papatača, a ne direktno).

Svakako se o terapiji morate savjetovati sa Vašim veterinarom koji Vam prati ljubimca, kako bi se osigurao optimalan oporavak.