Lišmanioza - liječenje i opasnost od papatača
Odgovara:
Danijela Kolek, dr. med. vet.
Pet centar, Dubrava 256k/1, Zagreb
P: Molim vas informaciju za lijek Glucantime i Milteforan, je li dostupan i koja je cijena? Hvala, Janine
O: Lišmanioza je teška i gotovo neizlječiva bolest u pasa. Spada u skupinu zoonoza, bolesti od kojih obolijevaju ljudi i životinje. Lišmanioza u pasa je multisistemska bolest i budu zahvaćeni i visceralni organi i koža. Nekada se smatralo da se radi isključivo o tropskoj bolesti, no posljednjih dvadesetak godina sve češće se javlja u južnim krajevima Hrvatske, osobito na Dubrovačkom području, te srednjoj i južnoj Dalmaciji.
Uzročnik lišmanioze je Leishmania infantum, protozoa iz porodice Tripanosomatidae. Radi se o jednostaničnom parazitu, bičašu, koji je golim okom nevidljiv. Za prijenos bolesti bitni su papatači, koji su vrlo slični komarcima.
Papatač je hematofagni vektor, a domaćin je kralježnjak. Prirodni rezervoar za parazita je pas. Vuk i lisica mogu biti prirodni domaćini ali nemaju toliko važnu epidemiološku ulogu. Mačka se također može inficirati i kod nje se bolest manifestira. Papatači se zadržavaju na tamnim i vlažnim područjima kao što su špilje, podrumi, šume pa i pseće kućice. Sezona papatača traje od svibnja do kraja listopada, gdje uzročnika prenose sa životinje na životinju, pa i čovjeka. Mužjaci papatača se hrane biljnim sokovima, a ženke sišu krv. Ženke papatača su osobito aktivne u sumrak i zoru. Kada se hrane sišući krv psa koji je zaražen lišmaniozom, inficiraju se i ponovnim ubodom zdravog psa unose uzročnika u njega. Značajno je da se uzročnici umnažaju u makrofagima, obrambenim stanicama organizma. Kako organizam u takvoj situaciji nema adekvatan imunološki odgovor, uzročnik se širi iz kože po organizmu i to do koštane srži, jetre, slezene izazivajući brojne probleme. Osim ubodom papatača, lišmanike u krv mogu dospjeti i transfuzijom. Vrijeme inkubacije može biti od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.
Dijagnoza bolesti se postavlja indirektno imunofluorescentnim testom, IFAT, za određivanje specifičnih protutijela u serumu. Mikroskopska dijagnoza se postavlja razmazom limfnih čvorova/ koštane srži ili uzoraka sa kožnih lezija u kojima se mogu vidjeti slobodni amastigoti Leishmanie infantum. PCR se koristi za identifikaciju specifične DNA L.infantum.
Bolest nema specifičnih simptoma i može dugo biti neotkrivena. Simptomi su brojni, od povećanih limfnih čvorova, anoreksije, mršavljenja, mišićne atrofije, lezija po koži u vidu ulkusa, periorbitalnih alopecija, keratokonjuktivitisa i upala rožnice, slabosti stražnjih ekstremiteta, čireva na koži nogu i među prstima, gubitka dlake na repu, suhe ljuskave i perutave kože, povećane jetre i slezene, bolova u zglobovima, oteklina po tijelu, povećane žeđi i pojačanog mokrenja, do stalno prisutne temperature. Nekad se jave i simptomi u vidu proljeva.
U ljudi je liječenje lišmanioze uglavnom uspješno, no u pasa se bolest nakon dugotrajnog liječenja uglavnom vraća.
Naime, niti jedan lijek ne može u potpunosti eliminirati lišmanije iz organizma inficiranog psa. U terapiji lišmanioze koristi se humani lijek Alopurinol u dozi 10mg/kg tjelesne mase, koji se u ljudi inače koristi u terapiji gihta. Terapija se primjenjuje tijekom duljeg razdoblja. Također se koristi Glucantime koji pripada skupini antiprotozoika. Koristi se i Milteforan koji dolazi u obliku sirupa i primjenjuje se pomješan sa hranom. Izbor najadekvatnijeg lijeka u praksi ovisi o dijagnozi i općem stanju životinje. Najčešće se primjenjuje kombinacija lijekova.
Preventiva bolesti je vrlo bitna, što bi značilo redovito tretiranje pasa repelentima protiv papatača. Smanjiti izlaganje životinje tijekom noći, tj.u sumrak i zoru kada su papatači najaktivniji, izbjegavati dugotrajne šetnje u tom periodu, osigurati smještaj životinje u zatvorenom prostoru tijekom noći, te onemogučiti ulazak papatača u zatvorene prostore.
Od repelentnih sredstava dostupnihu ponudi Pet centra koji se primjenjuju u borbi protiv papatača na raspolaganju su Vam sljedeći:
• Advantix spot on za pse, Bayer. Dolazi u pet različitih ampula ovisno o težini psa.
• Foresto ogrlica za pse i mačke, Bayer. Dolazi u dvije veličine, do 8 kg tjelesne mase i 38 cm dužine, i preko 8 kg tjelesne mase, dužine 70 cm.
• Scalibor ogrlica za pse, MSD. Dolazi u dvije veličine, 48 cm i 65 cm.
Uzročnik lišmanioze je Leishmania infantum, protozoa iz porodice Tripanosomatidae. Radi se o jednostaničnom parazitu, bičašu, koji je golim okom nevidljiv. Za prijenos bolesti bitni su papatači, koji su vrlo slični komarcima.
Papatač je hematofagni vektor, a domaćin je kralježnjak. Prirodni rezervoar za parazita je pas. Vuk i lisica mogu biti prirodni domaćini ali nemaju toliko važnu epidemiološku ulogu. Mačka se također može inficirati i kod nje se bolest manifestira. Papatači se zadržavaju na tamnim i vlažnim područjima kao što su špilje, podrumi, šume pa i pseće kućice. Sezona papatača traje od svibnja do kraja listopada, gdje uzročnika prenose sa životinje na životinju, pa i čovjeka. Mužjaci papatača se hrane biljnim sokovima, a ženke sišu krv. Ženke papatača su osobito aktivne u sumrak i zoru. Kada se hrane sišući krv psa koji je zaražen lišmaniozom, inficiraju se i ponovnim ubodom zdravog psa unose uzročnika u njega. Značajno je da se uzročnici umnažaju u makrofagima, obrambenim stanicama organizma. Kako organizam u takvoj situaciji nema adekvatan imunološki odgovor, uzročnik se širi iz kože po organizmu i to do koštane srži, jetre, slezene izazivajući brojne probleme. Osim ubodom papatača, lišmanike u krv mogu dospjeti i transfuzijom. Vrijeme inkubacije može biti od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.
Dijagnoza bolesti se postavlja indirektno imunofluorescentnim testom, IFAT, za određivanje specifičnih protutijela u serumu. Mikroskopska dijagnoza se postavlja razmazom limfnih čvorova/ koštane srži ili uzoraka sa kožnih lezija u kojima se mogu vidjeti slobodni amastigoti Leishmanie infantum. PCR se koristi za identifikaciju specifične DNA L.infantum.
Bolest nema specifičnih simptoma i može dugo biti neotkrivena. Simptomi su brojni, od povećanih limfnih čvorova, anoreksije, mršavljenja, mišićne atrofije, lezija po koži u vidu ulkusa, periorbitalnih alopecija, keratokonjuktivitisa i upala rožnice, slabosti stražnjih ekstremiteta, čireva na koži nogu i među prstima, gubitka dlake na repu, suhe ljuskave i perutave kože, povećane jetre i slezene, bolova u zglobovima, oteklina po tijelu, povećane žeđi i pojačanog mokrenja, do stalno prisutne temperature. Nekad se jave i simptomi u vidu proljeva.
U ljudi je liječenje lišmanioze uglavnom uspješno, no u pasa se bolest nakon dugotrajnog liječenja uglavnom vraća.
Naime, niti jedan lijek ne može u potpunosti eliminirati lišmanije iz organizma inficiranog psa. U terapiji lišmanioze koristi se humani lijek Alopurinol u dozi 10mg/kg tjelesne mase, koji se u ljudi inače koristi u terapiji gihta. Terapija se primjenjuje tijekom duljeg razdoblja. Također se koristi Glucantime koji pripada skupini antiprotozoika. Koristi se i Milteforan koji dolazi u obliku sirupa i primjenjuje se pomješan sa hranom. Izbor najadekvatnijeg lijeka u praksi ovisi o dijagnozi i općem stanju životinje. Najčešće se primjenjuje kombinacija lijekova.
Preventiva bolesti je vrlo bitna, što bi značilo redovito tretiranje pasa repelentima protiv papatača. Smanjiti izlaganje životinje tijekom noći, tj.u sumrak i zoru kada su papatači najaktivniji, izbjegavati dugotrajne šetnje u tom periodu, osigurati smještaj životinje u zatvorenom prostoru tijekom noći, te onemogučiti ulazak papatača u zatvorene prostore.
Od repelentnih sredstava dostupnihu ponudi Pet centra koji se primjenjuju u borbi protiv papatača na raspolaganju su Vam sljedeći:
• Advantix spot on za pse, Bayer. Dolazi u pet različitih ampula ovisno o težini psa.
• Foresto ogrlica za pse i mačke, Bayer. Dolazi u dvije veličine, do 8 kg tjelesne mase i 38 cm dužine, i preko 8 kg tjelesne mase, dužine 70 cm.
• Scalibor ogrlica za pse, MSD. Dolazi u dvije veličine, 48 cm i 65 cm.