Maltezer mokri u stanu
12.Sep.07. Objavio DANIJELA BIBAN, DR.VET.MED.
Odgovara:
Danijela Biban, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb
|
P: Imam muškog maltezerića starog godinu i 2 mjeseca, ima 4 kg. Jedan testis mu nije spušten, no veterinar je rekao da još malo pričekamo prije nego odlučimo da li će biti potrebno operirati. No muči me nešto drugo. Maltezerić stalno mokri po stanu. Izvedemo ga vani ujutro oko 6 sati prije posla, no dok se vratimo, opet popiški mjesto gdje je kao mali imao novine za piškiti, iako mu pustimo otvorenu terasu. Popodne isto tako, budemo vani s njim po pola sata, vratimo ga doma dok idemo nešto obaviti i vratimo se za sat vremena, a on opet sve popiša. Po noći isto tako obavezno. Par puta je popišao i mjesto gdje spava. Mislila sam da kad budu malo stariji da ne pišaju po stanu. Izvodimo ga tri puta dnevno.
|
Kada je netko s njim nikad se ne popiški u stanu, čim odemo gotovo. Kao da radi to iz inata. Da li je u pitanju kakav zdravstveni problem ili smo ga loše naučili? Da li još ima vremena da se to ispravi?
Puno hvala, Dajana
O: Jedan od najčešćih problema s kojim se vlasnici pasa suočavaju je kako naučiti psa da nuždu vrši izvan stana ili kuće.
Ukoliko se radi o štencu, potrebno je što češće ga izvoditi van (što kasnije navečer i što ranije ujutro, te nekoliko puta preko dana), a svaki puta kada nuždu obavi vani, pohvaliti ga i nagraditi.
Ukoliko nuždu obavi u stanu, a vlasnik ga u tom trenutku zatekne ''na djelu'', treba ga kazniti, kako bi znao da to ne smije raditi i u buduće. Ukoliko se štenca ne uhvati u trenutku kad vrši nuždu, naknadno kažnjavanje nema smisla.
Štenci se uglavnom vrlo brzo naviknu i nauče se nuždu vršiti izvan stambenog prostora.
Mokrenje u kući ili stanu kod odraslih pasa ne spada u ponašanje koje bi vlasnik morao tolerirati, a budući je svaki odrasli pas već navikao i odgojen da zna što smije, a što ne, u ovakvim se slučajevima radi ili o bolesti ili o poremećajima u ponašanju.
Postoje neka bolesna stanja, kada životinja nije u stanju izdržati i prisiljena je češće mokriti. Najčešće se radi o upalama mjehura, bolestima bubrega, dijabetesu (pojačana žeđ, pa više i češće mokri), Cushingovoj bolesti, problemima s prostatom, tumorima u trbušnoj šupljini koji kompresijom na mokraćni mjehur izazivaju podražaj za mokrenje, inkontinenciji (često se javlja kao postkastracijska komplikacija)...
Sve ove bolesti dijagnosticiraju se isključivo na osnovu kliničkih i laboratorijskih pretraga.
Neki psi uriniraju po stanu zbog neadekvatnog odgoja u mlađoj dobi, pa ih, na teži način, treba iznova učiti normama ponašanja koje su trebali usvojiti kao štenci.
Za razliku od njih, ima pasa koji su jako vezani za svoje vlasnike i bilo kakav oblik odvajanja doživljavaju vrlo emotivno, promjenom ponašanja (koji može sezati od lagane nervoze, do jačih oblika depresije), što može rezultirati i mokrenjem ''iz protesta''. U ovom slučaju, psa treba postepeno navikavati na sve duže i duže periode izbivanja, kako mu odvajanje dok ste na radnom mjestu ne bi predstavljalo preveliki stres.
Postoji i treća kategorija pasa, koji uriniraju isključivo kako bi markirali svoj teritorij. Ovo je iskonski oblik ponašanja, koji bi bio uobičajen da se radi o psu koji boravi vani i na taj način od ''uljeza'' štiti svoj teritorij. Na žalost, u ovom bi slučaju jedinii ''lijek'' protiv uriniranja bila kastracija.
