Mikrosporoza i demodikoza
9.Sep.08. Objavio SILVIJA HAVRLE LOVRIĆ, DR. VET. MED.
Odgovara:
Silvija Havrle lovrić, dr. vet. med.,
Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek
P: Imam zlatnog retrivera od 11 meseci, koji je dobio gljive microsporum canis sa 2 i po meseca. Tada je veterinar rekao da ga poprskam 2 puta na dan sa Clinafarm rastvorom, koji sadrži enilconasol. To nije imalo nikakve rezultate, pa mi je onda prepisao Rekonasol tablete - 50 mg na dan. Stanje se poboljšalo, ali pre 3-4 nedelje se ponovo pojavilo, ali ovaj put su rupe u krznu bile po celom telu, a ne kao prvi put samo na njušci i nogama. Onda smo opet počeli sa Rekonasolom i kupanjem šamponom koji sadrži sumpor. I da bi bila stvar još gora, imao je i seboreju - smrad na kilometre, masnu dlaku/kožu itd. Šta bi mi Vi preporučili da preduzmem da se nikad ne bi ponovile ove bolesti? Nina |
O: Prema opisanim simptomima, diferencijalno dijagnostički bi se moglo posumnjati i na još jednu bolest - demodikozu. Međutim, kako nisam u mogućnosti postaviti dijagnozu, već Vam samo dati savjet, savjetovala bih Vam da predložite Vašem veterinaru da isključi i ovu bolest.
Mikrosporoza (uzrokovana gljivicom Microsporum canis) je zoonoza, tj. bolest koja se prenosi i na ljude, a manifestira se okruglim, bezdlačnim područjima s karakterističnim crvenim prstenom, najčešće po glavi, ali i po tijelu. Promjene nastaju nakon kontakta s odraslim mačkama koje su nosioci, ali se kod njih bolest ne manifestira. Bolest često nastaje kod jedinki s oslabljenim imunitetom. Dijagnosticira se mikološkom pretragom dlake s UV lampom.
Demodikoza (uzrokovana grinjom Demodex canis) je vrsta šuge koja nije posebno zarazna za druge pse ni za ljude, a nije praćena svrbežom. Grinje inače normalno borave u dlačnim folikulima i lojnim žlijezdama, a prekomjerno namnažanje uzrokuje lezije na koži. Postoji dobna i pasminska predispozicija za demodikozu, koja se češće javlja kod mlađih i čistokrvnih pasa (mops, čau-čau, šar pei, doberman, bulldog,...), a najčešće se prenosi neonatalnim kontaktom (s majke na štene). Predisponirajući čimbenici su slabija kondicija, virusne infekcije, dob, slabiji imunološki odgovor.
Bolest se manifestira u dva oblika: blaži( skvamozni ) i teži (pustulozni ), a može biti lokalizirana i generalizirana.
Kod lokalizirane demodikoze vidljiva su manja područja koja su ljuskava i crvena, najčešće na licu i prednjim nogama, a javljaju se kod štenaca u dobi od 3 do 6 mjeseci. U većini slučajeva spontano prolazi kroz nekoliko tjedana.
Generalizirana demodikoza zahvaća velika područja na tijelu, a najčešće se manifestira u dobi od 3- 12 mjeseci. Može se javiti upala lojnih žlijezdi, koja je praćena pojačanim izlučivanjem loja, a moguće su i sekundarne bakterijske infekcije praćene neugodnim mirisom. Prognoza je nepovoljna, ali uz dugotrajnu terapiju životinja se može izliječiti.
Demodikoza se dijagnosticira pozitivnim mikroskopskim nalazom grinja u strugotinama promijenjene kože. Kod odraslih jedinki se ne manifestira, ali obitava u dlačnim folikulima i može se prenijeti na podmladak, stoga se preporuča ženke sterilizirati nakon provedene terapije. Nakon terapije, trebalo bi napraviti kontrolu nakon 4 tjedna i, nakon negativnog nalaza, životinja se smatra izliječenom.
Uz terapiju, preporuča se prehrana hranom bogatom bjelančevinama, s manje masti, te vitaminsko- mineralni dodaci, osobito vitamin H (biotin ). Životinju redovito treba čistiti od crijevnih (gliste, trakavice) i kožnih nametnika (buhe, krpelji, uši) koji pogoduju padu otpornosti.
