P: Psu (ženki) je dijagnosticiran dijabetes početkom 6 mjeseca. Prije nego što je dijagnosticiran imala je simptome čestog mokrenja i odbijala je hranu. Šećer joj je bio 22. Veterinar je prepisao inzulin dozu 0,03 ml 2x dnevno prije hranjenja. Nakon par dana šećer joj se stabilizirao na 7-8. Počela je jesti i prestalo je učestalo mokrenje. Hranimo je isključivo Royal Canin Weight Control u količini koja je navedena po kilaži psa. Pas je sada puno bolje i nema vidljivih fizičkih simptoma osim jedan zbog kojeg sam jako zabrinuta. Uz inzulin i hranu za dijabetes počela je jako gubiti na kilaži, pas izgleda kao da se izgladnjuje koliko je izgubila na težini. Molim Vas za savjet kako postupiti dalje jer kao laiku mi je očito da nešto ne valja ili doza inzulina ili hrana? Uz to u veterinarskoj stanici od kolege veterinara koji je liječio psa čula sam da postoje i tablete za kontrolu inzulina pa Vas molim Vaše stručno mišljenje o njima. Kako su vlasnici psa moji roditelji koji više i nisu mladi, oni bi radije umjesto igle tablete. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!

Srdačan pozdrav,

Maja

O: O dijabetesu u pasa pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med. u tekstu Prehrana psa s dijabetesom.

Liječenje se započinje uvijek stabilizacijom pacijenta nadoknadom tekućine jer se na taj način korigira dehidracija te uspostavlja ravnoteža između natrija i kalija koja je zbog manjka inzulina poremećena. Nakon toga se pristupa aplikaciji inzulina. Za primarnu stabilizaciju šećerne bolesti koristi se isključivo obični kristalinični inzulin brzog djelovanja, dok se nakon stabilizacije za daljnju kontrolu koriste u pasa NPH i lente inzulini.

Kod dijabetesa melitusa tipa 2 dolazi do smanjene osetljivosti tkiva na inzulin ili stanice nedovoljno luče inzulin. Kod ovog oblika dijabetesa inzulina ima, ali ga nema dovoljno ili ga ima dovoljno ali nije djelotvoran. Tada vrlo često nije potrebno uzimati parenteralni insulin (injekcijski), nego tek prilagoditi ishranu i održavati tjelesnu aktivnost. U slučaju daljnjeg napredovanja bolesti neophodno je primijeniti oralne antidijabetike.

Postoji nekoliko tipova oralnih antidijabetika: regulatori glikemije uz obroke, pripravci sulfonil-ureje, bigvanidi, tijazolidindioni i inhibitori alfa-glukozidaze. Svaka skupina oralnih anitidijabetika djeluje na nešto drukčiji način. Zajedničko je svim skupinama da na neki način nadoknađuju tjelesnu nemogućnost proizvodnje i iskorištavanja inzulina. Neki potiču gušteraču na proizvodnju više inzulina, neki smanjuju količinu glukoze koju jetra proizvodi, neki povećavaju osjetljivost tjelesnih tkiva na inzulin, a neki usporavaju apsorpciju glukoze u probavnom traktu. Ako ih se uzme previše, mnogi od njih mogu odvesti u hipoglikemiju.

Kod pasa se javlja gotovo uvijek tip 1 dijabetesa melitusa.

U različih životinja s dijabetesom simptomi mogu biti potpuno oprečni, ovisno o trajanju bolesti prije nego što je životinja dovedena veterinaru. Tako životinje oboljele od šećerne bolesti mogu biti mršave ili debele, živahne i normalnog ponašanja ili letargične sve do kome.

O napredovanju mršavljenja uz terapiju savjetujem Vam da se konzultirate sa svojim veterinarom ili kontaktirate Doc. dr. sc. Vesnu Matijatko, Klinika za unutarnje bolesti, na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.