Nalaz krvne slike, autoimuna hemolitička anemija (AIHA) i anaplazmoza

 
Odgovara:
Dragan Vešović, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Jučer je ponovo primila transfuziju. Druge dvije dijagnoze su AIHA mada je test pokazao da nije, ili leukemija. Stanje psa je više-manje isto. Uglavnom jede, mirna je i spava. Ponekad ubrzano diše i srce joj jako tuče. Zanima me vaše mišljenje, te ako možete preporučiti nekog stručnjaka na tom polju.
Hvala puno unaprijed, Sunčana

O: Prema svemu što ste mi napisali, poprilično mi je teško precizno odrediti dijagnozu, pa se u isto neću ni upuštati.

Stoga, probat ću Vam nešto više objasniti nalaze.

Kompletna krvna slika predstavlja nalaz koji nam govori o trenutnom stanju krvi i krvotvornih organa. U svrhu procjenjivanja nalaza kompletne krvne slike, potrebno je usporediti ga s referentnim vrijednostima određenim prema pojedinoj dobi, veličini i vrsti ljubimaca.

Hematokrit (Htc)
Hematokrit je volumni udio eritrocita u jedinici pune krvi. Prosječne vrijednosti se kreću u granicama 37-55% za odrasle, odnosno, 25-34 % za štence. Za određivanje hematokrita potreban je antikoagulans koji ne mijenja volumen eritrocita. Promjene vrijednosti hematokrita prate patološke promjene broja eritrocita i koncentracije hemoglobina.

Hemoglobin (Hb)
Glavna uloga hemoglobina je prenošenje kisika iz pluća u tkiva i CO2 iz tkiva u pluća, labilnim vezivanjem kisika i ugljičnog dioksida na dvovaljano željezo hema. Njegove promjene, u odnosu na prosječne koncentracije, ukazuju na hematološke promjene eritrocitne loze uzrokovane različitom etiologijom. Prosječne vrijednosti se kreću 12-18 g/dL.

Leukociti (Lkc)
U krvi zdravih ljubimaca nalaze se samo zrele stanice - leukociti. Kod nekih bolesti, u perifernu krv osim zrelih stanica mogu prijeći i mlađe stanice.
Određivanje broja leukocita je važno u dijagnostici i praćenju infektivnih procesa te diferencijalnoj dijagnostici virusnih i bakterijskih infekcija. Također, bitno je i u određivanju imunološkom statusu organizma. Prosječne vrijednosti se kreću između 6-17 x 109 L.

Retikulociti (RTC)
Retikulociti su nezrela crvena krvna zrnca i predzadnji stadij u toku sazrijevanja eritrocita. Njihova važnost leži u činjenici da se njihovom analizom može pratiti dinamika stvaranja eritrocita kao i diferencijalna dijagnostika anemija.

Indeks zrelosti retikulocita (RMI)
Indeks zrelosti retikulocita kvantitativno izražava relativnu zrelost retikulocita u perifernoj krvi. RMI je indikator relativnog udjela retikulocita s visokim sadržajem RNA među svim retikulocitima. Rezultat se izražava u %. Njihova vrijednost je u korelaciji s intenzitetom anemije, intenzitetom bolesti kao i statusom željeza. Prosječne vrijednosti se kreću od 0-1,5 %.

Autoimuna hemolitička anemija (AIHA - Autoimmune hemolytic anemia) je ozbiljna bolest u ljubimaca koja se manifestira na takav način da vlastiti imunološki sustav organizma ne prepoznaje crvena krvna zrnca kao svoja te ih uništava. Kliničku sliku prati letargija, anoreksija, povećana slezena, blijedost sluznica,... Sama bolest se dijagnosticira specifičnim testovima (Coombs test).

Više o hemolitičkoj anemiji u pasa pisala je kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. ovdje.

Anaplazmoza pripada bolestima koje se prenose pomoću vektora (krpelja). Uzročnici su podijeljeni u nekoliko skupina, pa tako imamo Ehrlichia canis, Ehrlichia ewingii, Ehrlichia chaffeensis - koji uzrokuju bolesti koje se nazivaju erlihioza te Anaplasma phagocytophilum (=Ehrlichia equi, Ehrlichia phagocytophila,) i Anaplasma platys - što uzrokuju bolesti koje se nazivaju anaplazmoza.
 
Do infekcije dolazi nakon što kontaminirani krpelji napadnu ljubimca i u njega inokuliraju parazite. Smatra se da su najčešće invadirani krpelji iz porodica Rhipicephalus i Ixodes.
 
U većini slučajeva, ljubimci ne pokazuju kliničke znakove bolesti, a ako i do njih dođe prisutna je letargija, groznica, depresija, anoreksija i gubitak tjelesne težine. Ponekad se može naći i limfadenopatija te petehijalna i ekhimotična krvarenja, epistaksa te trombocitopenija.
 
Od trenutka ulaska parazita u organizam napadnute jedinke, može proći od nekoliko tjedana pa sve i do cijelog života. Naime, kako je česta situacija da sami ljubimci i ne pokazuju kliničke znakove bolesti, po uginuću se, tijekom razudbe i dodatnih pretraga, može utvrditi uzročnik.
 
Uzročnici pokazuju afinitet prema leukocitima, a kao posljedica upalnih procesa pojavljuju se hematološke abnormalnosti (npr. trombocitopenija).
 
Dijagnoza se postavlja na temelju nalaza morule u cirkulatornim monocitima, neutrofilima ili krvnim pločicama u razmazu krvi prethodno obojanim po Giemsi. Međutim, kako je morula prisutna samo u vrijeme akutnog stadija bolesti, to dodatno komplicira postavljanje dijagnoze. Od drugih metoda, mogu se koristiti i serološke metode, kao što je: indirektna imunofluorescencija (IF), ELISA. Također, u posljednjih nekoliko godine u dijagnostici se dobro pokazala i PCR metoda.
 
U liječenju, kod pasa i mačaka, dobro se pokazala uporaba doxycyclina u dozi od 10 mg/kg kroz 28. dana.
 
Kako se vakcina još nije pokazala učinkovitom, u borbi protiv ovih bolesti poduzimaju se mjere prevencije. To podrazumijeva uklanjanje krpelja s ljubimaca i provođenje redovitih mjera zaštite ljubimaca od ektoparazita.

U svakom slučaju, savjetujem Vam da sa svojim ljubimcem odete do Veterinarskog fakulteta i Klinike za unutrašnje bolesti, Heinzelova 55, Zagreb. Tamo će veliki broj stručnjaka biti u mogućnosti procijeniti situaciju te određenim dijagnostičkim postupcima odrediti dijagnozu, i u skladu s njom, daljnju terapiju.