Povratak

Neobičan hod štenca njemačkog ovčara i sumnja na displaziju kukova / Pasminska sklonost bolestima

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button
elena-tijan1

 
Odgovara:
Elena Tijan, dr. vet. med.,
Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka 

P: Prije mjesec dana sam kupio njemačkog ovčara, štenca. Sada mu je negdje oko 2 i pol mjeseca. Od samog početka se čudno kreće na zadnjim nogama. Vlasnik legla me uvjeravao kako je to normalno i kako će to s vremenom proći kad mu se kosti učvrste. Iskreno, meni to baš i ne djeluje najnormalnije. Naime, pas zbilja lijepo izgleda, ima lijepu liniju, razigran je, dobro jede, snažnih nogu lijepe dlake, pametan je, hranim ga Royalom i Hill'som za štence. Ali na zadnje noge hoda čudno, kao da su u gornjem dijelu blizu, a dolje ih izbacuje prema van. Zatim, kad trči kao da skakuće na njima poput zeca. Cijepljen je protiv svega, vitamine dobiva i sve moguće najbolje. Možete li mi odgovoriti radi li se ovdje o nekakvoj deformaciji ili će to proći kako uzgajivač kaže? On kaže da je mekanih zglobova još i da bi trebalo što više šetati s njim. 


O: Neke od bolesti kojima su njemački ovčari posebno skloni, a nasljeđuju se po genetskoj osnovi, su displazija kukova i laktova, krvni poremećaji, probavni poremećaji, dilatacija želuca, epilepsija, kronični ekcemi, upala rožnice, patuljasti rast i alergija na buhe.

Prema onome što ste opisali, moguće je da se kod Vašeg ljubimca nažalost radi baš o displaziji kukova. Radi se o najčešćoj nasljednoj ortopedskoj bolesti u velikih pasmina pasa. Displazija kukova je zapravo povezana s abnormalnom strukturom zgloba i slabošću mišića, vezivnog tkiva i ligamenata koji inače podupiru zglob. Kada se razvije navedena slabost, zglobne površine glave bedrene kosti i zdjelice gube kontakt jedna s drugom što nazivamo subluksacijom. Takvo stanje uzrokuje drastične promjene u veličini i obliku zglobnih površina.

Većina se pasa ošteni s normalnim kukovima, ali se zbog nekih genetskih predispozicija, a vjerojatno i drugih faktora, mekano tkivo koje okružuje zglob ne razvija kako bi trebalo uzrokujući tako nastanak subluksacije. Sama subluksacija i preoblikovanje odnosno pregradnja zgloba dovodi do nastanka simptoma koje povezujemo s ovom bolešću. Displazija kuka može, ali i ne mora zahvaćati oba kuka.

U nekim slučajevima, simptomi displazije kukova mogu se javiti i u štenaca mlađih od 5 mjeseci iako se češće javljaju u starijih pasa. Simptomi su slični onima kod artritisa. Psi obično šetaju i trče izmijenjenim hodom odnosno držanjem. Često, kao što ste i Vi naveli, trče skakutajući poput zeca. Životinje pokazuju ukočenost i bol u zadnjim nogama nakon vježbanja ili ujutro kad se ustanu. Također, mogu imati poteškoće prilikom hodanja po stepenicama. Neki mogu šepati, a i sve manje pokazuju volju za normalne dnevne aktivnosti. Kako bolest napreduje, većina pasa gubi mišićni tonus kada će možda biti potrebna i pomoć prilikom ustajanja.

Osim genetike vrlo važnu ulogu u nastanku bolesti imaju prehrana (pretilost) i fizička aktivnost. Fizička aktivnost može biti rizični faktor osobito ako se štence već od malena preforsira. Umjerena aktivnost koja će učvrstiti glutealne mišiće, poput trčanja i plivanja, može goditi dok su aktivnosti koje iziskuju puno snage i opterećuju zglob, poput skakanja, svakako kontraindicirane.

Sama dijagnoza postavlja se na temelju kliničkih znakova, pregleda i rendgenske snimke oba kuka.

Što se tiče liječenja postoje preparati koji se daju za ublažavanje bolova (Rimadyl), dodaci prehrani za "podmazivanje" zglobova (Caniviton Forte) te različiti kirurški zahvati koji se provode ovisno o starosti i veličini psa te ozbiljnosti bolesti.

U svakom slučaju moja je preporuka da psa odvedete na pregled kod svog veterinara koji će na temelju pregleda postaviti ili isključiti sumnju na displaziju kukova te Vas po potrebi uputiti u daljnje postupke. Do tada pazite na fizičku aktivnost ljubimca, neka bude umjerena, ali svakodnevna. Držite ga na toplom, osigurajte mu udoban ležaj i svakako izbjegavajte stepenice.

Nešto više o displaziji kukova možete pročitati i u odgovoru kolegice Silvije Havrle Lovrić, dr.vet.med. ovdje.