Odgovara:
Vlatka Erman, dr. vet. med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb

P: Štenetu od 7 mj., od 17 kg, mješanki labradora ustanovljeno je da ima bronhitis. 6 dana primala je 3 injekcije dnevno, a nakon toga prepisane su  joj je Ceporex tablete, 2 kutije od 250 mg. Pošto se Ceporex više ne proizvodi dali nam zamjenu - Cefaleksin 500 mg. Veterinar je rekao kao da je ok i da može to trošiti, samo neka joj dajemo više jogurta, LGG itd. Ali ona tek sad meni izgleda bolesno. Pije već 3 dana te kapsule, ne želi jesti. Kad ju uhvatim za želudac ona se uvine, ima plinove kisele i zvučne, dosta spava, stolica je dosta mekana i bijelo-žuta, štuca. Da li su to nuspojave od Cefaleksina, da li je možda alergična na taj antibiotik, da li da joj ga dajem i dalje? Ili da prekinemo terapiju? Stvarno više ne znam šta mi je činiti.

Vađena joj je i krv i nalazi su u normali.
Hvala,  Ivana

O: Za pravilan izbor antibiotika u liječenju infekcija, osim poznavanja uzročnika infekcije i osjetljivosti uzročnika prema antibioticima, potrebno je poznavati i slijedeće čimbenike:

a) osobine životinje,
b) izlučivanje i inaktivaciju antibiotika,
c) doziranje i put primjene antibiotika,
d) moguće nuspojave antibiotske terapije.
 
Anamnestički podaci o preosjetljivosti, koliko god bili nesigurni, uglavnom se prihvaćaju i izbjegava se primjena tog antibiotika ili grupe. Pri odabiru antibiotika važno je uzeti u obzir i dob životinje jer se doza pojedinih antibiotika mora modificirati za štence i starije jedinke. 

Izbor antibiotika uvjetovan je dijelom funkcijom jetre i bubrega. Većina antibiotika izlučuje se putem bubrega. Neadekvatna modifikacija doze može imati za posljedicu previsoke koncentracije određenih lijekova u serumu što dovodi do niza nuspojava. Doza ovisi o uzročniku i mjestu infekcije, putu primjene i izlučivanja antibiotika te terapijskoj širini antibiotika.

Antibiotici velike terapijske širine (penicilini i cefalosporini) daju se u standardnim fiksnim dozama za pojedine infekcije, bez obzira na tjelesnu težinu bolesnika. Za antibiotike male terapijske širine doza se izračunava prema tjelesnoj težini životinje. Za aminoglikozide adekvatna doza izračunava se prema čistoj tjelesnoj težini (jer se ne raspodjeljuju u masno tkivo), uzimajući u obzir eventualnu renalnu insuficijenciju.

Antibiotici se mogu primjenjivati peroralno i parenteralno. Peroralna primjena koristi se u liječenju lakših, a parenteralna u liječenju teških infekcija imunokompetentnih organizama. Infekcije imunodeficijentnih jedinki liječe se bez obzira na težinu infekcije parenteralnim davanjem antibiotika.

Nuspojave očituju se kao reakcije preosjetljivosti, izravni toksični učinak i superinfekcije. Reakciju preosjetljivosti, od osipa do anafilaktičkog šoka može izazvati svaki antibiotik. Penicilini i cefalosporini dijele unakrsnu glavnu antigenu determinantu te je potreban oprez pri primjeni cefalosporina u preosjetljivih na penicilin. Izravno toksičko djelovanje antibiotika očituje se oštećenjima bubrega, hematopoetskog sustava, središnjeg i perifernog živčanog sustava, jetre i probavnog sustava. Superinfekcija je posljedica eliminacije osjetljivih bakterija i prerastanje rezistentnih bakterija i kvasaca. Tako, npr. pneumonija uzrokovana pneumokokom, duže vrijeme liječena antibioticima može biti na kraju uzrokovana bakterijom Pseudomonas aeruginosa. Dugotrajna antibiotska terapija može dovesti do superinfekcije kvascima na drugom mjestu od prvobitne infekcije.

Što se tiče cefaleksina, njegova izravna toksičnost je mala. Najčešće su alergijske reakcije, a moguća je i unakrsna reakcija s penicilinom. Alergične reakcije ovog lijeka javljaju se u obliku kožnog osipa, urtikarije, angioneurotskog edema, a rijetko multiformnog eritema, toksične epidermalne nekrolize, anafilaktičnog šoka.

Drugi po učestalosti su neželjeni učinci u želučano-crijevnom sustavu: mučnina, povraćanje, bol u abdomenu, gastritis i dispepsija.

Posebnu pozornost treba obratiti na eventualnu preosjetljivost na cefalosporine ili peniciline. Produljeno liječenje može uzrokovati superinfekcije gljivicama ili mikroorganizmima neosjetljivim na cefaleksin.
Također, posebna pozornost je potrebna u organizama s oštećenom funkcijom bubrega i želučano-crijevnog sustava (osobito kolitis).

Pri predoziranju s cefaleksinom javlja se mučnina, povraćanje, epigastrični distres, proljev i hematurija. Liječenje je simptomatsko - ispiranje želuca, davanje aktivnog ugljena i drugo.

O bronhitisu u pasa možete saznati iz odgovora mojih kolega ovdje i ovdje.

Nadalje, korisne informacije o mekanoj stolici u psa i preosjetljivosti na određenu vrstu hrane možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje.

Ono što Vi možete napraviti za Vašeg psa je osiguranje hrane namijenjene psima gastrointestinalnim problemima te dodatke prehrani za podizanje opće otpornosti organizma.

Možete mu pokušati neko vrijeme davati medicinsku hranu kao što je, npr.od Eukanube - Puppy intestinal koja je potpuna hrana za štenad bolesnog probavnog sustava. Hrana se daje suha i preporučeno je štence hraniti 1 - 2 tjedna s Puppy intestinal hranom, a po potrebi i duže. To je visokoprobavljiva hrana kojoj je cilj osigurati uspostavljanje gastrointestinalne funkcije. Štenetu je medicinsku hranu potrebno davati u pet do šest obroka dnevno.

Sve navedeno imamo u ponudi u našim trgovinama, gdje Vas pozivam i gdje ćemo Vas rado savjetovati glede izbora.

U slučaju da se ubrzo stanje ne popravi (ili se djelomično popravi), savjetujem Vam da se svakako opet obratite Vašem veterinaru kako bi ponovio pretrage te odlučio o eventualnoj promjeni terapije i kako biste, također, u dogovoru s njim, odabrali medicinski dijetni program. Na kraju, uvijek možete potražiti i drugo mišljenje.

OZNAKE: