Oduzetost prednjih udova psa - paraliza
30.Oct.09. Objavio DRAGAN VEŠOVIĆ, DR. VET. MED.
Odgovara:
Dragan Vešović, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb
P: Prije desetak dana moj 8 god. star malamut je izgubio kontrolu nad prednjim udovima, tako da je sad praktički nepokretan. Pregledom kod veterinara (EKG, analiza krvi, snimanje kičme i sl.) nismo uspjeli ustanoviti točan uzrok ovog poremećaja. Njegovo opće stanje je solidno (uredno jede, uredna probava itd.) i pokušava se kretati kako već može (uglavnom leži na boku, ali se isto tako okreće sam na drugi bok i diže se na zadnje noge kako bi obavio nuždu). Pokušali smo terapiju antibioticima i još nekim ljekovima te vitaminima E i B, ali za sada nema nikakvog pomaka na bolje, tj. donji dio prednjih udova još uvijek ne može kontrolirati pa ga hvata depresija. Prije tri godine operirao je ligamente na zadnjem |
lijevom koljenu i dosta je krupan pa je posljednjih nekoliko mjeseci na dijeti (Mobility Special + Caniviton forte). Molim Vas za savjet. Unaprijed se zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam.
Robert
O: Uzrok navedenim simptomima, koji se pojavljuju kod Vašeg ljubimca, na ovaj način mi nije moguće utvrditi. Naime, simptome koje opisujete mogu pratiti različita oštećenja vezana za lokomotorni sustav ili neurološke poremećaje. Tako, paraliza može biti uzrokovana ozljedom, pritiskom na ili oštećenjem živca ili živčana tkiva, prekidom u provodljivosti živčanih impulsa različite etiologije, ozljedama i poremećajima u normalnim funkcijama mozga i moždanih centara, kralježnice, tumori, ....
Paraliza predstavlja takvo stanje kod kojeg je izražena potpuna kljenut mišića. Razlikuje se neurogena i miogena paraliza. Neurogena paraliza nastaje kao posljedica različitih mehaničkih, kompresivnih, infekcijskih ili toksičnih poremećaja pri otrovanju, autointoksikaciji, bolesti mijene tvari ili nestašice određenih elemenata u organizmu, a miogena nastaje kao posljedica traume, reumatičnih upala mišića,...
Posljedično, na gore navedena stanja, nadovezuje se i poremećaj u normalnoj funkciji pojedinih organskih sustava, kao što su mišići koji su inervirani tim motoričkim živcem ili živcima, s mogućom oduzetošću pojedinih ekstremiteta.
Paraliza ekstremiteta najčešće se pojavljuje kao posljedica oštećenja perifernih spinalnih živaca. Paraliza prednjih ekstremiteta se najčešće dovodi u vezu s ozljedama, odnosno, traumom korijena živca na području vrata ili ramena ili ozljedama živaca na samim ekstremitetima. Klinička slika ovisit će o lokalizaciji problema. Sposobnost ili nemogućnost da ljubimac se osloni na ekstremitet, prisustvo ili odsustvo boli, mogućnost fleksije u zglobu, prisustvo refleksa na različitim dijelovima ekstremiteta u korelaciji je s mjestom oštećenja živca.
Paralizu ekstremiteta mogu uzrokovati i određeni toksini te toksične tvari. Tako, poznati su i slučajevi krpeljne paralize uzrokovane ubodima krpelja iz rodova Ixodes ili Dermacentor spp. Toksin prije navedenih zaraženih krpelja je izrazito neurotoksičan i izaziva paralizu bez prisustva znakova groznice.
Kako i terapija i prognoza ovise o dijagnozi bolesti, odnosno dijagnozi poremećaja, svakako Vam savjetujem da posjetite svojeg veterinara koji će na osnovu općeg kliničkog i neurološkog pregleda te dodatnih pretraga (npr. RTG-snimka glave, MRI, CT, EEG,...) postaviti sumnju na dijagnozu te Vam preporučiti odgovarajuću terapiju.
Cilj neurološkog pregleda je utvrditi da li je poremećaj neurološke prirode, utvrditi točno koji je dio problematičan, suziti listu dijagnoza eliminirajući bolesti sa sličnom kliničkom slikom te odrediti dijagnostički plan kako bi se i sama dijagnoza potvrdila.
Također, savjetujem Vam da se i obratite na klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, kako bi stručno osoblje moglo utvrditi točno o čemu je riječ te u skladu s dijagnozom, dalje Vas savjetovati.
Za to vrijeme pokušajte osigurati svog ljubimca kako on ne bi ozlijedio prednje ekstremitete i na takav način dodatno zakomplicirao situaciju. Masažama i različitim metodama fizikalne terapije (npr. toplinom i određenim vježbama rastezanja) možete osigurati prokrvljenost mišićna tkiva i na takav način usporiti atrofiju mišića zahvaćenih ekstremiteta. Metode izbora fizikalne terapije dogovaraju se s fizikalnim terapeutom za pse, a sve u skladu s postavljenom dijagnozom.
