Opasnost od ugriza zmije na ljetovanju - rizici, važnost brze reakcije, liječenje i oporavak

P: Ove godine vodim svog psa (mops) prvi put na more. Imam veliki strah od zmija i bojim se da ne ugrize psa jer on vrši nuždu samo u visokoj travi. Molim vas, pojasnite mi što mi je činiti u slučaju da psa ugrize otrovnica, koliko imamo vremena za reagirati i u slučaju da lokalni veterinari nemaju serum, gdje se može kupiti da ga ponesem sa sobom?  Ana

O: Ugriz zmije je psima vrlo bolan i obično je  praćen bolnim cviležom. Simptomi koji će nastati zbog  djelovanja zmijskog otrova su  različiti i ovise o više faktora. Klinička slika ovisi  o vrsti zmije, njenoj starosti, o tome je li prije toga već ugrizla (količina otrova) kao i o mjestu njenog ugriza te starosti i statusu imunološka sustava samog ljubimca.

Kada je uštrcana velika količna otrova i ako se radi o malom psu, životinja će kolabirati za svega nekoliko minuta.

Na mjestu ugriza vlasnici mogu primijetiti oteklinu već nakon 30 minuta od ugriza, a istovremeno koža postaje tamnocrvena. Razvija se edem (lokalnog ili generaliziranog karaktera), bolnost kao i nemogućnost korištenja tog dijela tijela ili ekstremiteta. Kasnije je moguće primijetiti i gastrointestinalne poremećaje. Kliničku sliku dodatno pogoršavaju poremećaji u normalnom radu i funkciji srca i krvožilna sustava (tahikardija, hipotenzija, šok, infarkt miokarda,..), dehidracija, poremećaji od strane živčana sustava (depresija, slabost, apatija, otežano gutanje,..), respiratorni simptomi (otečenje sluznice dišnih prohoda, bronhospazam, edem pluća,...), bubrežna insuficijencija,... U pravilu se klinička slika relativno brzo razvija te ako se pravovremeno i pravodobno ne započne s odgovarajućom pomoći samom ljubimcu, posljedice mogu biti ozbiljne i opasne po život.

Otečenja u području vrata predstavljaju ozbiljna zdravstvena stanja jer mogu mehanički priječiti disanje pa stoga zahtijevaju hitan posjet veterinaru. Terapija se sastoji u davanju specifičnog seruma te potporne terapije intravenoznim davanjem tekućine te kortikosteroida kako bi prevenirali šok. Dio potporne terapije svakako je i davanje antibiotika i to u trajanju od sedam dana.

Oboljelu životinju držimo pod strogim nadzorom 24 sata. Ako ljubimac nije u mogućnosti normalno gristi hranu (jesti), potrebno bi bilo osigurati hranu koju se može dodatno razmekšati, odnosno hranu koju se može lagano aplicirati špricom u usta. Pri tome treba paziti da ne dođe do apiracije i  da hrana ne završi u dišnim putevima zbog opasnosti od pojave aspiracione pneumonije. Postupni oporavak se može očekivati kroz nekoliko dana do nekoliko tjedana.

Savjetujem Vam da se, prije odlaska na odmor, raspitate kod tamošnjeg veterinara imaju li serum te o mogućnosti njegove nabave.