Opća anestezija i postoperativni oporavak

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

U petak i subotu je zagrijanu infuziju (fiziološku) dobila kroz venu polagano, kroz 45 minuta, a u nedjelju potkožno, rekla bih, na brzinu. Iduću noć se počela grčiti, glavu zabacivati u nazad, svaka noga na svoju stranu..izledalo je prestrašno. Kao moždani udar. I tako cijelu noć do jutra, kada smo otišli kod veterinara. To jutro, 29.10. trebala je raditi bio-kemijski nalaz obzirom na sve kroz što je prošla nakon čišćenja zubiju. Vet je napravio ultrazvuk jetre, ustanovio da je dosta povećana i došao do zaključka da je onaj "napad" toksikološki napad. Da je puna toksina i da ugiba. Nakon njegove informacije da ne može ništa učiniti za nju da ozdravi, ja sam mu dala "zeleno svijetlo" za uspavljivanje. Zatražena je obdukcija na kojoj nije bio naveden zaključak od čega je pas uginuo. Na temelju navedenog u obdukcijskom nalazu, moj veterinar je donio zaključak da je došlo do zatajenja bubrega. Kako je to moguće? Da li je narkoza utjecala da se to sve dogodi? Da li je potkožna treća infuzija mogla utjecati da dođe do "napada"? Sve što mi je vet rekao ne može nas utješiti. Sada sam svjesna da je trebala raditi bio-kemijski nalaz krvi prije narkoze i čišćenja zubnog kamenca.
Molim Vaše mišljenje, unaprijed zahvalna, Dorotea

O: Opća narkoza predstavlja stanje nesvjesti, kontrolirano inducirane anesteticima a reakcija nastaje intoksikacijom središnjeg živčanog sustava. Reverzibilna je reakcija. Opća narkoza rezultira u odsutnosti osjeta boli cijelog tijela i u manjoj ili većoj mjeri relaksaciji mišića. Opća nakroza osigurava imobilizaciju, nesvjesnost i gubitak boli.

Tehnike anestezije su podijeljene u tri glavne grupe: opća anestezija, lokalna anestezija (topička, infiltracijska i specifična blokada živaca) i regionalna anstezija (epiduralna, spinalna ili regionalna intravenozna). Akcije anestetika okreću se oko koncentracije anestetika u plazmi. Krvna plazma nositelj je anestetika do SšS-a. Različiti dijelovi tijela imaju različitu opskrbu krvlju i koeficijente tkivne opskrbljenosti kisikom. Ovo određuje u koje tkivo anestetik lakše ulazi i izlučuje se. Lijekovi se mogu vezati za plazma proteine ili su rasprostranjeni u tkiva slabije opskrbljena krvlju što smanjuje djelovanje anestetika.

Anestetici u organizmu imaju utjecaja na disfunkciju kardiovaskularnog sustava (depresija sustava, aritmije i nakupljanje tekućine, smanjene rezerve srčanog mišića), disfunkciju pluća (većina preanestetičkih i anestetičkih tvari uzrokuje depresiju pluća, disfunkcija može biti uzrokovana dijafragmatskom hernijom, pneumotoraksom, hidrotoraksom, upalom pluća, atelektazom ili opstrukcijom), neurološkim bolestima koje su obično povezane s kralješničkom moždinom a u manjoj mjeri s poremećajima na mozgu i moždanim ovojnicama, zatim na bolesti bubrega - svi anestetici obično smanjuju sposobnost filtracije bubrega a isto tako i stres. Ovakvo djelovanje prestaje odmah nakon kirurškog zahvata no može se zadržati i kroz nekoliko dana. Mogu reducirati izlučivanje anestetika ili čak povećati koncentraciju u krvnoj plazmi zbog skretanja ka acidozi. Povećana koncentracija kalija, ako je već prisutna u organizmu, može se podignuti u serumu do granice kada ugrožava život. Kronično zatajenje bubrega može dovesti do anemije, rupture mokraćnog mjehura, a životinja može postati hiperkalijemična, hiponatrijemična, hipokloremična i acidotična. Ove situacije ugrožavaju život.

Kod jetrenih bolesti bitno je napomenuti kako injekcioni anestetici i preanestetici mogu uzrokovati probleme (naročito acepromazin, tiobarbiturati i alfa2-adrenergici). Propofol, ketamin i inhalacioni anestetici su općenito najsigurniji. To su anestetici koji se najčešće koriste u praksi.

Mnogi anestetici izlučuju se iz organizma putem jetara i bubrega. Eliminacija anestetika iz organizma može biti usporena uslijed smanjene funkcije jetre a može rezultirati u smanjenoj sposobnosti koagulacije. Zatim, oštećeni želučanocrijevni sustav može otpuštati toksine u cirkulaciju. To može smanjiti funkciju srca i izmjenu zraka u plućima, potaknuti endokrine poremećaje uslijed šećerne bolesti ili Addisonove bolesti. Naročito je bitna kontrola nakon operativnog zahvata, te mirovanje kroz nekoliko dana nakon operativnog zahvata. Stres opće narkoze, operativni zahvat sam po sebi i boravak u ambulanti imaju važnu ulogu na zdravlje ljubimca i treba mu se dati vremena za oporavak. Tiho i mirno okruženje kod kuće je esencijalno. Potrebno je i smanjiti dnevne aktivnosti prvih nekoliko dana dozvoljavajući samo kratke šetnje. Redovita kontrola kod veterinara kako bi se procijenilo stanje i po potrebi raspravilo o eventualnoj terapiji ako je potrebna u ovisnosti o oporavku psa. Nenaviknutost životinje na strane uvjete i strane osobe vrlo često uzrokuje stres koji značajno povećava rizik anestezije, kako zbog izlučivanja adrenalina i njegovog utjecaja na kardiovaskularni sustav, tako i zbog potrebe za većim dozama anestetika u uzbuđenih životinja.

Najveća zabrinutost u operacijskom zahvatu je opća narkoza. No novi dosizaji farmaceutske industrije i protokol promatranja pacijenta uvelike su povećali sigurnost. Kao rezultat, pacijenti su sigurni pod općom narkozom i brže i lakše se oporavljaju od nje. Predostrožnosti radi, obavljaju se preoperativni testovi i pretrage kao procjena zdravstvenog stanja, praćenje vitalnih znakova tijekom operativnog zahvata, precizno proračunate doze i kombinacije anestetika i postoperativna kontrola. Općenito, ako su poduzete adekvatne mjere predostrožnosti, operativni zahvati pod općom narkozom su izuzetno sigurni za ljubimca. No uz iznimke, kod starijih životinja.

Nije pravilo da se kod životinja za svaki operativni zahvat provode kompletne pretrage (krvna slika, biokemija krvi, RTG, UZV i EKG srca) jer one znatno poskupljuju zahvat. Na osnovi opće kliničke pretrage (promatranje, auskultacija, palpacija, tjelesna temperatura) vjerujem da je veterinar procijenio u kakvom je stanju bila Vaša kujica te na osnovi iskustva i znanja poduzeo anesteziju. Kao i kod operacija u ljudi, uvijek postoji mogućnost nepredvidljivog događaja kao što je nepoznata alergija na lijek ili neka bolest u inkubaciji.

Brzina potpunog oporavka ovisi o starosti životinje, njenom zdravstvenom stanju kao i tipu operativnog zahvata kojem je bila podvrgnuta. Svaka životinja je individualna i gotovo da je nemoguće dalje generalizirati tijek daljneg oporavka iz anestezije.

Nadoknada tekućine i hrane putem infuzije ponekad predstavlja jedini način uzimanja hranjivih tvari u kućnih ljubimaca. Najbržu resorpciju i učinak iskazuje naravno intravenozna infuzija dok je subkutana najsporija resorpcija aplicirane tekućine. Ukoliko nije neophodna intravenozna infuzija u praksi se najviše koristi subkutana jer je manje stresna za životinju. Tekućina, a ovisno o indikaciji koja, aplicira se potkožno i iz tog sloja kože resorbira se u kapilarni sustav a iz njega u krv do svih stanica tijela. Ovaj proces resorpcije događa se bez direktne povezanosti sa jetrom tako da nema utjecaja na njezine funkcije. Smatra se kako ne bi mogla biti uzrokom moždanih napada u pasa.