Odgovara:
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

P: Zanima me koje su sve bolesti od kojih pekinezeri (mužjaci) mogu oboliti i kakve se preventivne mjere mogu preduzeti? Strašno su osjetljivi i lako se prehlade pa sam ja svom psu kupila kaputić, koji sam mu obukla nekoliko puta tokom zime kada je bilo zaista hladno i kada je izlazio van, ali sam čula da je to greška. Često ne jede i po nekoliko dana pa je onda u stanju da pojede sve što vidi (što su mnogi vlasnici istih također rekli za svoje), a meni se čini da je mršav, pa me zanima koja je to idealna težina za pekinezera (mužjaka), koji je dugačak 50 cm (on je težak skoro 6kg). Da li je kasno za dresuru iako ima 17 mjeseci? Do sada ga nisam učila da sjedne, stane itd. Koliko se pekinezeri mogu naučiti?

Možete li mi nešto više reći o toj rasi i kako mogu popuniti praznine koje sam napravila ne dresirajući ga u potpunosti dok je bio manji? Da li je moguće da neke stvari radi iz inata? Npr. jučer su nam bili gosti koji ga se plaše pa je bio izoliran u hodniku. Grebao je na vrata i cvilio nekih 5 min., a onda se upiškio (što inače NIKADA ne radi). U čemu je problem? Inače, nije mu prvi put da radi stvari, koje zna da ne smije, kada mu nešto nije po volji. Znam da ne mogu promijeniti njegovu narav, ali što da radim? Hvala. Milena

O: U pekinezera se kao nasljedne bolesti javljaju macroglossia (povećan jezik), ectropion (izvrnuti kapak), a ponekad i entropion (uvrnuti kapak). Skloni su bolestima srca, dišnim problemima i lako se prehlade, a teže podnose visoke temperature. Općenito, podložni su oboljenjima usne šupljine i zuba. Uzroci su vezani uz lošu implantaciju zuba koja je česta kod malih pasmina. Osim toga, psi malih pasmina žive duže, a problemi se uvećavaju s godinama.

Probavni trakt pasa građen je tako da od hrane koja se smješta u želudac, gdje ostaje većim dijelom neprobavljena, samo manja količina postupno prelazi u crijeva. Ovo svojstvo omogućava psima da od većeg obroka iskorištavaju hranjive tvari čak i nekoliko dana. Ovakvo ponašanje vuče korijene od davnih predaka pasa, kojima je prejedanje bilo kojom dostupnom vrstom hrane bilo uvijet za preživljavanje. Njihov organizam prilagođen je i tako da imaju osjetljiv refleks povraćanja, koji im nakon obroka omogućava izbacivanje neprobavljive hrane. Odbijanje hrane, odnosno uporno čekanje na obrok koji oni žele, nije rijetka pojava u pasa. Nastojte ga hraniti tako da hranu dobiva u isto vrijeme, na istom mjestu i iz svoje posude. Ako obrok ne pojede za 15-tak minuta, posudu s hranom maknite. Ne hranite psa međuobrocima niti mu nudite hranu iz ruke, osim u slučaju kada izvrši određenu radnju za koju ga želite nagraditi. Na ovaj način će pas naviknuti na ujednačen ritam hranjenja (1-2 obroka dnevno).

Prema standardu,odrasle jedinke visoke su u grebenu oko 20 cm, a težina im iznosi 4 - 5 (5,5) kg. Preporučam da psa odvedete veterinaru koji će objektivno procijeniti gojno stanje Vašeg ljubimca.

Pekinezer su poznati po tome da ne prihvačaju pravila, no još nije kasno i mogli bi ga naučiti da poštuje bar osnovna pravila. Potičite psa da se prihvatljivo ponaša, te ga pohvalite i pomazite za učinjeno. Svakodnevno vježbajte s psom osnovne vježbe poslušnosti (dođi, čekaj, mjesto...). Time ćete učvrstiti Vaš odnos, dati psu do znanja da ste Vi "vođa čopora", a ujedno mu jasno dati do znanja što od njega u pojedinim situacijama očekujete. Izolacijom psa, koji je inače uključen u sva dogadanja u obitelji, vrlo često se provocira ponašanje kakvo ste opisali. Kako bi to izbjegli, potrebno je psa povremeno poslati "na mjesto" tj. da legne na svoj jastuk ili ležaj. To mjesto trebao bi napustiti tek kad ga pozovete. U početku neka to bude kraće vrijeme, ali nastojte da pas odlazi tek na Vaš poziv. Uvijek ga za učinjeno nagradite i pohvalite. Odlazak na "mjesto" pas ne treba shvatiti kao kaznu ili odbacivanje, već kao uobičajeno izvršenje neke naredbe koju veže uz ugodu (i bez poslastice to će kasnije biti Vaše milovanje ili riječi kao što su "dobar pas", "bravo"...).

OZNAKE: