Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Imam štene zlatnog retrivera staro 5 mjeseci. Od jučer se tetura kada hoda i zanosi se uglavnom u lijevu stranu. Kada stoji ljulja se i vrlo često pada, nema pravila na koju stranu - nekada na zadnje šape a nekada mu pokleknu i prednje. Kada stoji mirno glava mu se pomalo ljulja kao kod osoba sa Parkinsonizmom. Nema temperaturu, nema druge tegobe. Kada trči uglavnom se tegobe ublažavaju i gotovo je neprimjetno da ima problem. Vodila sam ga kod veterinara koji je provjeravao reflekse, reakciju zjenica, leukocite i sve je ok. Kukovi su također ok. Pretpostavlja da ima polineuropatiju. Ako simptomi odgovaraju toj bolesti, kako se liječi, koliko dugo traje i da li će imati posljedica? Hvala, Ana

O: Polineuropatija je naziv za grupu bolesti koje zahvaćaju veći broj živaca u organizmu psa. Polineuropatije mogu biti nasljedne i vidljive vrlo brzo nakon rođenja ili mogu biti stečene za života. Psi sa nasljednom neuropatijom općenito pokazuju prve znakove bolesti u dobi oko 6 mjeseci dok se stečene neuropatije (u ovisnosti o kakvom se poremećaju radi) javljaju kod svih dobnih kategorija pasa.

Polineuropatija obično zahvaća disfunkciju motornog živčevlja, poznato i pod nazivom bolesti donjih motornih neurona. Simptomi uključuju smanjene ili odsutnost refleksa i mišićnog tonusa, slabost ili paralizu. Obično se javlja u stražnjim nogama bilateralno. Večina su ipak kronični problemi s polaganim nastupom simptoma no kod nekih je nastup klinički vidljivih simptoma nagao.

Nasljedni uzroci polineuropatija su: spinalna mišićna atrofija - predstavlja smanjenje mišića kralješnice, demijelinacija - raspadanje ovojnice živaca, bolest skladištenja tvari u lizosomima a posljedicom su nasljednog nedostatka specificnih enzima u normalnom odvijanju metaboličkih funkcija.

Stečeni uzroci su: posredovani imunitetom (hiperaktivan imunološki sustav), sistemski lupus erythematosus - višeorganska bolest posredovana imunitetom, polimiozitis (upala mišića), poliartritis (upala zglobova), glomerulonefritis (upala dijela bubrega), infekcija protozoom Neospora canis, metabolički uzroci (diabetes mellitus, hipotireoidizam), paraneoplastički sindrom (inzulinom, karcinom, tumor mastocita, limfosarkom, osteosarkom, multipli mijelom), toksični učinci (trovanja teškim metalima, kemikalijama, kemoterapija).

Od polineuropatije mogu obolijeti psi svih pasmina a češće je povezana specifična neuropatija s određenom pasminom.

Najčešći tipovi polineuropatija su:

Botulizam - vrlo se rijetko javlja u pasa a posljedicom je hranjenja lešinama. Simptomi su: slabost, otežano hranjenje, akutna paraliza lica i jednjaka.

Bolest zaplesanog dobermana - kako i samo ime kaže javlja se najčešće u pasmine doberman, no može se javiti i u drugih pasmina. Obično započinje u dobi 6-7 mjeseci starosti a primarno je zahvaćen mišić gastrocnemius. Vidljivo je savijanje jedne noge u stajanju. Kroz nekoliko mjeseci proces se širi i na drugu stražnju nogu dok u konačnici pas savija i ispruža naizmjenično obje noge kao da pleše. Tijekom godina ova bolest napreduje do slabosti u stražnjim nogama i atrofije mišića. Za ovo oboljenje nema lijeka no večina pasa sposobna je normalno hodati jer proces nije bolan.

Dijabeticka neuropatija - uzrokovana je dugotrajnom povišenom razinom glukoze u krvi a rezultira u disfunkciji jednog ili oba tibijalna živca i stajanje nisko na koljenima. Ovaj poremećaj nestaje ako se izliječi šećerna bolest.

Distalna simetrična polineuropatija - simptomi uključuju atrofiju distalnih mišića nogu i mišića glave te slabost u stražnjim nogama. Ovo oboljenje nema lijeka a prognoza je vrlo loša. Oboljenje je najčešće viđeno u pasmina Chesapeake Bay retrivera, St. Bernarda, njemačkih doga, labrador retrivera.

Poliradikuloneuritis - upala korijena živaca. Bolest se očituje slabošću u stražnjim nogama koja progresivno napreduje prema parezi kroz 3-4 dana. U vrlo teškim slućajevima dolazi do prestanka lajanja, otežanog disanja i nesposobnosti podizanja glave. Paraliza obično traje 2-3 mjeseca no može potrajati i 6 mjeseci. Liječenje se provodi samo adekvatnom njegom a prognoza je u blagim slućajevima vrlo povoljna. Kod težih oblika bolesti ne može se obnoviti normalna sposobnost mišića ali i uz taj problem psi žive normalim životom.

Zatim, navode se i spinalna atrofija mišića, krpeljna paraliza, toksičke neuropatije, hipoglikemija, miastenia gravis, hipertrofična neuropatija ....

Klinički znakovi koji prate urođene polineuropatije općenito se postepeno javljaju i progresivni su: općenita slabost, tremor mišića (tresenje), atrofija mišića, ataksija (nestabilan stav nogu), tremor glave, napadi, sljepoća, depresija.

Klinički znakovi koji prate stečene polineuropatije mogu napredovati brzo ili polagano a u ovisnosti o specifičnoj bolesti: ukočeni hod koji obično napreduje ka paralizi ili parezi, slabost, atrofija mišića, odbijanje hrane, depresija.

Dijagnoza polineuropatija se temelji na kompletnoj krvnoj slici, biokemiji krvi te uroanalizi. Često su ovi nalazi u granicama normale no mogu indicirati i na postojeći metabolički ili neoplastički poremećaj. Zatim, pretraga serumskih antinuklearnih protutijela koja bi mogla ukazati na bolest posredovanu imunitetom, pretraga na druga protutijela na prisutnost neke druge infektivne bolesti, pretraga funkcije štitnjače, RTG-snimka na prisutnost tumora. Zatim, specijalizirana testiranja - elektrofiziologija sa elektromiografskom procjenom provođenja motornih i senzornih živaca što pomaže diferenciranju miozitisa od polineuropatije kao uzroka slabosti. Biopsija mišića kojom se potvrduje denervacija ili gubitak funkcije živaca a zatim i biopsija živaca.

Liječenje se provodi u ovisnosti o uzroku ako se on identificira (kortikosteroidi, antibiotici). U suprotnome provodi se opća potporna terapija kojom bi se prevenirale rane i dekubitalni čirevi u teških pacijenata koji ne mogu hodati. Također, nadoknada tekućine i elektrolita u onih pacijenata koji ne mogu uzimati hranu i vodu. U ovisnosti o postojećem uzroku, potrebna je doživotna terapija, a također je česti slućaj da se i unatoč liječenju polineuropatija ne izliječi.

Urođene polineuropatije obično nisu izlječive.

Također je od velike važnosti i njega kod kuće: redovito treba davati lijekove i/ili posebnu prehranu preporučenu od strane veterinara. Ako se primijeti bilo kakva promjena u stanju pacijenta treba obavijestiti veterinara.

Da li Vaše štene boluje od polineuropatije pokazati će naknadne pretrage i kontrole kod Vašeg veterinara. Na žalost na ovaj način, bez pregleda pacijenta, nije moguće postaviti dijagnozu, preporučiti terapiju i dati prognozu.

Apeliram na Vas da svojem ljubimcu pružite svu dostupnu dijagnostiku i terapiju po pouzdano postavljenoj dijagnozi (preporučam klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu) i nadam se oporavku Vašeg ljubimca.

OZNAKE: