Naime, prilikom provedbi različitih postupaka suzbijanja štetnih glodavaca (deratizacije), otrov za štakore se miješa sa pšenicom tvoreći "meke".
Otrov koji se koristi je antikoagulant i to kumarinski derivat. Te tvari su kompetitivni inhibitori vitaminu K u procesu grušanja krvi. Osim toga, otrov djeluje i na krvožilni sustav tako što oštećuje kapilarni endotel sa posljedičnom hemoragičnoj dijatezi. Ono što nama čini najveći problem kod njih je činjenica da se kumuliraju u organizmu i toksički učinak se pojavljuje tek nakon ingestije određene doze. Izuzetno, vrlo velike doze unesene u organizam, odjedanput mogu uzrokovati akutnu vazodilataciju i pad krvnog tlaka te smrt zbog hemodinamičkog kolapsa. Osjetljivost prema kumarinskim derivatima povećana je pri nestašici vitamina C jer je tada fragilnost kapilara povećana.
Klinička slika otrovanja ljubimca varira kako po manifestnim znakovima tako i po intenzitetu istih. Najčešće se pojavljuje napredujuća slabost životinja, bljedilo vidljivih sluznica i krvarenja po tijelu, u obliku većih ili manjih hematoma po uškama, butovima, u okolici zglobova, posebno skočnog zgloba te po vidljivim sluznicama. Krvarenja se zapravo razvijaju u svakom tkivu, u potkožnom tkivu, mišičju, pod poplućnicom, potrbušnicom u mozgu itd. Otrovane životinje mogu imati krvavi proljev ili povraćati krv, mogu krvariti na nos ili mokriti krv.
Pri postupku s otrovanim životinjama treba imati na umu da mehanički inzulti prilikom hvatanja životinja mogu uzrokovati potkožne hematome, a ubod i najtanjom iglom može izazvati nezaustavljivo krvarenje.
Kao i pri svakoj "obradi" pacijenta, potrebno je uzeti temeljitu dijagnozu koja će veterinara usmjeriti radi ostavljanja konačne dijagnoze. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze (vlasnikovih podataka o pojavi, tijeku i simptomima bolesti), kliničkoj slici i nalazu laboratorijske pretrage krvi. Sam tijek pretrage kao i eventualni pristup u liječenju određeni su i trenutnim zdravstvenim statusom životinje, odnosno prema urgentnosti i kritičnosti svakog pojedinog slučaja (procjena veterinara). Samo pravilno postavljena dijagnoza može osigurati ispravno i točno liječenje.
Prilikom sumnje na trovanje, nerijetko se poduzima i evakuacija sadržaja iz probavna sustava. Na takav način se može izbacivanjem sadržaja eventualno umanjiti količina unesena otrova, odnosno smanjiti koncentracija otrova koji će se resorbirati u organizmu. U tu svrhu mogu se koristiti preparati za povraćanje (emetici) najčešće u injekcionom obliku. Njihova primjena kao i odabir prikladna preparata i same doze utvrđuje se na licu mjesta u skladu s dijagnozom, tjelesnom težinom ljubimca kao i samim vremenom koji je prošao od trenutka uzimanja "meke" ili pojave kliničke slike.
Liječenje se provodi specifičnim farmakološkim antidotom, a to je vitamin K (Konakion). Dajemo ga s infuzijom glukoze i fiziološke otopine, čime suzbijamo dehidraciju i nadomještamo volumno izgubljenu krv. Stanje kardiovaskularnog sustava poboljšavamo vitaminom C, a komplikacije bakterijske prirode sprječavaju antibiotici. U slučajevima kada je veća količina otrova resorbirana te kada je prisutna jače izražena klinička slika trovanja, liječenje se provodi više dana (najmanje 10 dana).
Veterinarski tehničar pomaže veterinaru u liječenju oboljelih ili ozlijeđenih životinja, kao i prilikom provođenje postupaka prevencije širenja zaraznih bolesti te pri različitim postupcima uzgoja životinja. U određenim slučajevima, kao što su jednostavniji poslovi (npr. davati lijekove propisane od strane veterinara, čistiti i povijati rane,...), veterinarski tehničar može ih obavljati samostalno, ali po nalogu kao i uputi veterinara.
Zbog Vaše specifične situacije savjetujem Vam da se konzultirate sa stručnjacima na području veterinarstva na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, i to na Klinici za patologiju, Klinici za unutarnje bolesti kao i Zavodu za sudsko veterinarstvo.
Više o eventualnim mogućnostima vezanim za utvrđivanje i nepravilnosti prilikom pružanja veterinarske usluge, kao i o Vašim eventualnim daljnjim mogućim postupcima možete saznati u mom ranijem odgovoru Sumnja u grešku veterinara kao uzrok uginuća ljubimca nakon operativnog zahvata.
