Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Imam maltezera starog sedam mjeseci. Jako laje na sve pse koji mu se nađu u blizini, nadam se da je to zbog straha i šoka kojeg je doživeo dok ga je napao veći pas kad je bio star oko tri mjeseca. To sam spomenula veterinaru. Rekao je da ima načina sa operacijom glasnica. Pa me zanima što vi mislite o tome i da li je to za psa traumatično. Pozdrav, Sanja

O: Uklanjanje glasnica u pasa kao rješenje problema lajanja nije uvijek metoda izbora. Naime, smatra se kako se time smanjuje njihova komunikacija sa drugim psima i životinjama, a ujedno i s ljudima.

Također, većina pasa sa odstranjenim glasnicama proizvodi zvuk, ali je on mnogo slabiji, čujan jedva dvadesetak metara. Zatim, kako je taj operativni zahvat etički upitan, najčešće se provodi u terapijske ili profilaktičke svrhe a za samu odluku za ukljanjanje glasnica kao metode ispravljanja nepoželjnog ponašanja ipak treba dobro razmisliti.

U obzir treba uzeti i samu operaciju kao rizik za zdravlje te postoperativne komplikacije. Postoje dva pristupa operativnom zahvatu kod kojih može doći bilo do povrata mogućnosti lajanja ili pak suženja glasnica.

S obzirom na navedeno, preporučila bih Vam da najprije pokušate sami ispraviti nepoželjno ponašanje pa ukoliko ne poluči rezultatom, za operativni zahvat se možete obratiti na Kliniku za kirurgiju Veterinarskog fakulteta.

Općenito, psi laju iz cijelog niza razloga, neki su prihvatljivi dok drugi nisu. Pas može lajati kako bi privukao pažnju, komunicira ili izražava uzbuđenje. Lavež ne sadržava toliku količinu informacija kao što to ima ljudski govor ali ipak sadrži više od same buke. Učestali tipovi lajanja u pasa su: upozoravajući lavež - pas laje kako bi Vas upozorio da je vidio ili čuo nešto neuobičajeno; obrambeni lavež - pas laje kako bi nešto čega se boji ili mu se ne sviđa otjerao; lavež pažnje - pas laje kako bi pridobio Vašu pažnju; nervozni lavež - pas laje kada je zbunjen, frustriran ili stresiran; lavež iz dosade - laje kako bi zabavio sam sebe.

Treba napomenuti kako svo lajanje nije simptom nekog već postojećeg problema. Prvo, slušajte Vašeg psa i raspoznajte problem. Zatim, utvrdite da li je lajanje primjeren odgovor psa na spornu situaciju. U nekim situacijama, naravno, lajanje je sasvim prihvatljivo. Ako pas nastavlja sa lajanjem i nakon što je dobio znak da prestane ili da radi nešto drugo vjerojatno laje radi pridobljivanja pažnje. U tom slučaju jedan od najefektivnijih načina da se spriječi neželjeno ponašanje je odmaknuti predmet njegove pažnje.

Psa možete naučiti da laje na znak, ali i da bude tiho na znak. Uklonite moguće poticatelje neželjenog lajanja. Lajanje je na žalost, ponašanje koje je samo-poticajuće tako da čekanje da nestane samo po sebi čak i kad se potiče drugo ponašanje je često bezuspješno. Pokušajte shvatiti razlog lajanja i što ga potiče. Svaki uzrok koji može biti rješiv, rješite.

Koristite pozitivne metode učenja kako biste ispravili neželjeno ponašanje. Za pse je vjerojatnije da će lajati zbog nervoze i stresa nego bez razloga, tako da kazna često uzrokuje poticanje ciklusa lošeg ponašanja. Umjesto toga, uzmite u obzir: ponavljanje izloženosti stimulansu (npr. drugi pas, automobili, stranci...) smiruje psa i uvjerava ga da ostane tiho. Ometajte njegovu pažnju - kad se dogodi stimulans, ponudite poslastice, obasipajte pažnjom, radite nešto što će okupirati misli Vašeg psa ili poticati poželjno drugo ponašanje. Ispravite druga dominantna ponašanja - psi često laju ako vjeruju da su odgovorni za čopor. Neka mu bude jasno da ste Vi glavni te da se ne treba brinuti.

Budite dosljedni. Svaki put kad je pas tiho kad bi inače prekomjerno lajao nagradite ga poslasticom ili pažnjom. Ne koristite fizičke kazne jer one mogu još pogoršati lajanje i agresiju. Izbjegavajte nagle pokrete ruku i kretanja koje bi mogao shvatiti kao prijetnju.

Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od tjedan do dva preporučam da u dogovoru s profesionalnim dreserom psa uključite u neki od tečaja dresure. Trening je iznimno koristan za obuzdavanje i kontrolu agresivnog ponašanja. Adekvatna socijalizacija i tečajevi su od velike koristi. Psi prvenstveno ovise o okolini, a na agresivno ponašanje genetika ima vrlo malo utjecaja. Takvi tečajevi više uče vlasnika o treniranju nego psa kako se ponašati.

OZNAKE: