Povećana žeđ i unos veće količine vode (polidipsija) uz pojačano mokrenje (poliurija)

Ispis

Odgovara:
Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb

P: Imam ženku njemačkog ovčara staru 10 god. i prije otprilike 6 mjeseci primjetila sam da pije jako puno vode, te je ubrzo nakon toga počela nekontrolirano mokriti. Nakon posjeta veterinaru dobili smo terapiju Propalinom čime je rješen problem nekontroliranog mokrenja. Dva put smo napravili krvne i biokemijske pretrage, te ultrazvuk i svi nalazi su svaki put bili u redu, ali ona i dalje pije jako puno vode, a veterinar ne zna više kako pomoći. I još samo napomena da joj je prehrana ostala ista kao i prije nego li je počela piti toliku količinu vode. O čemu se radi? Koje još pretrage napraviti? Također se nedugo nakon toga javio još jedan problem, počela je šepati na prednju nogu. Mogućnost artritisa ili nešto drugo? Srdačan pozdrav, Kristina

O: Povećana žeđ i unos veće količine vode (polidipsija) uz pojačano mokrenje (poliurija) sindrom je koji se u osnovi razlikuje po tome što je od navedenog uzrok, a što posljedica. U najvećem broju slučajeva riječ je o primarnoj poliuriji s posljedičnom polidipsijom, dok se samo iznimno javlja primarna polidipsija s posljedičnom poliurijom.

Osnovni mehanizmi na osnovu kojih dolazi do povećanog mokrenja i posljedične povećane žeđi su: manjak ADH hormona, bubrežna diureza pri kojoj bubreg ne može koncentrirati mokraću (mogući uzrok su zatajenje bubrega, manjak kalija, gnojna upala maternice, upala bubrega te povećana koncentracija kalcija u krvi), manjak natrija i porast koncentracije glukoze ili ureje u mokraći.

Bolesti koje dovode do ovakvih stanja su:
- primarni centraln dijabetes insipidus
- nefrogeni dijabetes insipidus

Do povećanog žeđanja uz uz posljedično povećano mokrenje dolazi kod tzv. psihogene polidipsije ("igranje vodom") te kod nekih tumora hipotalamusa.

Diferencijalna dijagnostika sindroma polidipsija/poliurija provodi se točno propisanim redosljedom. Prije svega potrebno je isključiti djelovanje lijekova, zatim provesti temeljit klinički pregled. Analizom urina potrebno je potvrditi da se radi o navedenom sindromu. Nakon toga se provode slijedeće laboratorijske pretrage:

- Kompletna krvna slika (piometra, infekcije)
- Ureja, kreatinin, fosfor (bubrezi)
- TP, albumini (hidracija)
- Kalcij (novotvorevine, hiperparatireoidizam)
- glukoza u krvi (dijabetes, granično povišen - Cushing)
- Elektroliti ( hipoadrenokorticizam, nefrogeni dijabetes)
- AP, kolesterol, trigliceridi

Ovim pretragama se može sa sigurnošću isključiti zatajenje bubrega, infekcija, šećerna bolest i hiperkalcemiju.

Daljnja dijagnostika odnosi se na testiranje nadbubrežne žlijezde (ACTH stimulacija), a u bolničkim uvjetima i test uskraćivanja vode (zahtijeva stalni veterinarski nadzor!). U dijagnostici je važno provesti sve korake propisanim redosljedom jer se na taj način postavlja dijagnoza stanja koje do ovog sindroma dovode, a neophodno ih je liječiti.

Vrlo je mala mogućnost da opisano stanje ima direktnu vezu sa šepanjem, ali teoretski bi se moglo raditi o Lajm boreliozi koja u pasa može prolaziti pod vrlo nejasnim simptomima. Bolest prenose krpelji. Borelioza može imati akutan i kroničan tok, a između ostalih simptoma tipična je pojava šepavosti. Ovaj uzročnik nerijetko izaziva upalu bubrega.