Povreda šape ugrizom drugog psa, šepanje i upala

 
Odgovara:
Dragica Nemeš, dr. vet. med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb

Veterinar mu je dao injekciju (nešto slično kao Voltaren za ljude) i prepisao tablete RIMADYL 20 mg (1/4 tablete dnevno) i RIMADYL 50 mg (1 tbl dnevno). Pas ima cca. 26 kg. Rekli su mi da tablete uzima 6 dana i da poslije dođemo na pregled. Problem je u tome što pas danas ne može ni stati na desnu šapu, a do danas je šepao, da se jedva primjetilo, čak nismo mogli ni vidjeti na koju prednju šapu šepa. Isto tako, veterinarka uopće nije obraćala pažnju na tu ranicu od ugriza jer je rekla da to ne može biti razlog, nego da je to vjerojatno upala zgloba. A ja znam da je šepanje počelo tu večer kad ga je ugrizao pas i danas mu je šapa naotekla točno na mjestu ranice. Pas živi u stanu, jako puno se kreće i pratim ga non stop, tako da bih primjetila ako bi prije imao problema sa šepanjem. Samo bih htjela čuti vaš savjet jer živimo u Poreču, a inače smo iz Slovenije, pa ako mislite da to može biti ozbiljnija povreda, da se obratim na drugu veterinarsku stanicu. Border colliji su hiperaktivni pa ne želim da pas ima problema s hodanjem. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, Barbara

O: Šapa je vrlo komplicirane građe, a povrede mogu obuhvaćati kožu, hrskavicu pa i kosti. Tkiva u ovom području imaju vrlo velike regenerativne sposobnosti. Šapa je vrlo izložena utjecajima okoline, kako mehaničkim (životinja se oslanja na bolesnu šapu), tako i infekcijskim (jer rana obično dođe u dodir sa nečistoćama sa tla). Osnovni simptomi kod povreda šape jesu šepanje i lizanje oboljelog mjesta. 

Kod slabog ugriza nastaju mala zagnječenja tkiva s krvnim podljevima, a pored rana na koži i mišičju,  mogući su i prijelomi kostiju. Ugriz psa su razderotine očnjacima ili ubodne rane od očnjaka. Kod razderotina nastaju oštećenja tkiva s razderanom kožom, mišićima, tetivama pa i krvnim žilama.

Kod ubodnih rana razlikujemo ubodni otvor i ubodni kanal. Te rane su male, obično okrugle i često su vanjska krvarenja neznatna. Ugrizne rane su redovito inficirane rane, a postoji i mogućnost prijenosa zaraznih bolesti.

Na dnu je rane tkivo obuhvaćeno reaktivnom upalom, uz hipoksiju (pomanjkanje prisutnosti kisika) i traumatski edem (otečenje), idealan je medij za razvoj infekcije. U prvih 12 sati usele se gram-pozitivne, a potom i gram-negativne bakterije. Između 12- 24 sata razviju se piogeni koki i saprofiti. Od 1 do 7 dana ranom dominiraju anaerobi (bakterije kojima nije potreban kisik) i streptokoki, a između 7 i 20 dana pojavljuju se nesporogene bakterije (E.coli, Proteus i druge). Nakon toga, u rani ostaju piogeni uzročnoci.

Flegmoma je difuzna upala vezivnog tkiva uzrokovana piogenim bakterijama, a prema produktu upale može biti serozna i gnojna.

Apsces je nakupina gnoja u novostvorenoj šupljini u tkivu, a uzrok su piogene bakterije. Leukociti oslobađaju velike količine tripsina, koji omekšava tkivo na ograničenom mjestu, stvarajući apcesnu šupljinu. Apsces nastaje najčešće iz flegmone, zatim kao posljedica ubodnih rana ili ugriza i dr. Nastaje temperirana, bolna i oštro ograničena oteklina. U kroničnom stadiju ima čvrstu vezivno tkivnu čahuru pa upalni simptomi nestaju (hladni apces).

Potrebno je životinju tretirati velikim dozama antibiotika kroz 4-7 dana. Gnoj iz apscesa treba evakuirati, tako da se izradi incizija (otvor) na najnižem mjestu otekline, da bi se omogućilo potpuno iscijeđivanje gnoja. Šupljinu treba istražiti i isprati peroksidom. Liječenje antibioticima bez otvaranja nema uspjeha. Ako apsces nije dozrio, treba pričekati s incizijom.

Prema Vašem opisu teško je odrediti točnu dijagnozu pa je obavezan pregled kod veterinara. Kliničkim pregledom i rendgenskom pretragom potrebno je odrediti daljnju terapiju.