Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Molimo pomoć: Gefo, njemački ovčar, deset godina, sve komplicirane i malo poznate bolesti koje su nam se mogle dogoditi, eto ih kod nas. Usprkos tome pun duha i izuzetno aktivan, njegovan i prpošan pasji prijatelj. Ožujak, prošle godine bio sa nama u uredu, stao klijentu iza nogu, čovjek ga nije vidio, izgubio ravnotežu, uhvatio se rukama za dovratnik, a Gefu pritisnuo na štok u vratnom predjelu lijeve cape. Zacvilio, legao, zaspao i kada se probudio jedva ustao i više nikako od bola nije mogao leći ponovno. Lijevu prednju capu držao u zraku i povremeno spuštao. Odmah otišli kod veterinara. Dijagnoza: suspektna protruzija diska vratnog kralješka C5-C6.

Jedan dan morfija, pet dana rymadila sa peptoranom prije, strogo miro  vanje, Gefo se počeo opravljati sredinom petog tjedna.Tijekom tih pet tjedana, bez bola, samo šepanje, težak i lagani hod. U međuvremenu se vratila SLO (Symmetrical Lupoid Onycodystrophy), autoimuna bolest sa kojom se borimo već treću godinu, uspješno uz pomoć našeg veta koji se svojski potrudio za ispravnu terapiju i male i strpljive korake. I sadašnjost: 20.02. prošlapao na prednju lijevu nogu: zabacuje capu kao štene, a kut donjeg zgloba spustio se skoro do zemlje. Nije pao, nije se udario. Nema bola, temperature, oteklina, samo šepanje koje njemu predstavlja problem. Naš vet si stvarno dao truda i odnio rtg. i snimke sa magnetne rezonance van. Njegovi kolege neurolozi dali dijagnoze: suspektna protruzija diska, neurofibrom, Schwannoma, degenerativna mijelopatija. Složili se jedino oko toga da problem ide od korjena živca prema periferiji i da najvjerojatnije kreće od tog vratnog kralješka C5-C6. Po dogovoru sa našim vetom otišli smo i kod drugih: oni postavili dijagnozu nakon cca 15 min istegnuće ligamenta, treba napraviti artrodezu zgloba. Kako? Nema otekline, nema bola, nema temperature. Preostaju nam još tri pretrage kojih nema u HR: scentografija, ultrazvuk 4D i elektrografija. U svakom slučaju preporuka je nakon tih triju pretraga - operacija, a to je, bojim se, visokorizično i sve dok hoda bojim se da se na to neću odlučiti. U međuvremenu smo kupili Bioptron lampu, od prije godinu dana jede Hill's j/d da ojača muskulaturu i meka tkiva u ovim poznijjim godinicama, prije d/d zbog SLO-a i alergija, i već treću godinu smo na Canivitonu. Kupila Neurobio Forte dražeje, ali mu još nisam počela davati jer nemamo iskustva da li je to netko uzimao i zašto, te koji su rezultati? Sa fizikalnom se ne usudimo krenuti kada ne znamo što je točno problem. Bili bismo zahvalni za iskustva, savjete i mišljenja "- svako nam je u ovom trenutku predragocjeno.
Gefo i Gro

O: Neurobion forte je humani preparat koji sadrži 5 neurotropičnih vitamina koji se koriste za normalan rad živčanog sustava, a dolazi u tabletama i kao injekcijska otopina. Neurobion forte kombinacija je vitamina B1, B6 i B12. Davanje ovog vitaminskog pripravka indicirano je kod neuroloških poremećaja uzrokovanih nedostatkom B vitamina, kao što je polineuropatija i neuralgija. Pokazalo se da davanje u kombinaciji sa analgeticima/reumaticima smanjuje potrebu za navedenim lijekovima, tj. pojačava njihov učinak.
 
Cianokobalamin (vitamin B12) ne bi se smio davati prije nego je dijagnoza u potpunosti postavljena jer postoji vjerojatnost maskiranja simptoma kod subakutne degeneracije kralješnične moždine. Također, ovaj vitamin se ne bi smio davati za liječenje neuropatija optičkog živca povezanih sa povišenim koncentracijama vitamina B12 u plazmi. Kako se u Vašem slučaju ne radi o takvoj dijagnozi, ali ni sumnji, ne bi trebalo biti prepreke da ovaj pripravak dajete Vašem ljubimcu. Dobri rezultati pokazali su se kod pasa sa otežanim kretanjem različite etiologije, kod kojih je zabilježeno ustajanje na noge kroz nekoliko tjedana ili pak mjeseci, a kod težih slučajeva zabilježeno je da ne hodaju kao prije, ali da je njihova funkcija kretanja sasvim zadovoljavajuće očuvana. Naravno, u dogovoru sa svojim veterinarom, odlučite se za davanje ovog preparata jer su zabilježena mnoga pozitivna iskustva.

Simetrična lupoidna onikodistrofija (SLO) autoimuna je bolest pasa koja uzrokuje ozbiljne probleme sa kandžama u naoko zdravih pasa. Bolest je karakterizirana gubitkom kandže na jednoj ili više šapa pa se događa da s vremenom sve kandže otpadnu. Drugi simptomi uključuju lizanje šape, višestruki gubitak noktiju, sekundarne infekcije popraćene vrlo neugodnim mirisom, razdvajanje kandži, bol, izvrnute kandže i šepanje. SLO se može javiti u bilo koje pasmine, a tako i mješanaca, iako su neke pasmine sklonije ovoj pojavi od drugih. Ovo nije infekciozna ili zarazna bolest, već se čini da je spontana i da nema nasljedni faktor.

Dijagnoza se postavlja biopsijom promijenjenog tkiva šape jer se stanje vrlo lako može zamijeniti s jednostavnom bakterijskom ili gljivičnom infekcijom, no vrlo često se dijagnoza postavlja samo pregledom jer se gubi dragocijeno vrijeme na terapiranje antibioticima i kupkama koje nemaju utjecaja na prvotnu prirodu problema tj. imunitet. Stoga se i problem liječi kao imunosni poremećaj, a ne jednostavna infekcija. Obično se bolne kandže, i one vidno promijenjene, uklanjanju pod anestezijom, a za dobar odgovor na terapiju ponekad je potrebno i 6-10 tjedana. Liječenje se vrlo često produžuje na mjesece pa čak i godine, a ponovna javljanja bolesti su česta. Uz davanje lijekova, kao potporna terapija, dobre rezultate daju prehrana obogaćena omega 3 i omega 6 masnim kiselinama, te vitaminom E.

Kako se smatra da je hrana okidač ove bolesti, a na osnovu alergijskih reakcija najbolje je rješenje neka od medicinskih antialergijskih hrana (Hills z/d ili d/d, Royal Canin Hypoallergenic, Eukanuba Dermatosis).

Iako ova bolest predstavlja doživotni problem, koji se ipak uspješno kontrolira lijekovima, u oboljelih pasa u dosta slučajeva je primijećeno da nakon 6-8 mjeseci izrastu nove kandže koje nisu nimalo bolne za psa.

Što se tiče bolesti koje zahvaćaju diskove kralješnice, najčešći je u pasa prolabirani disk i hernija diska. Kada se disk istroši, njegov centar (nukleus) ponekad izleti iz svoje središnje pozicije i putuje prema van, gdje se sudara sa kralješničkom moždinom i/ili jednim od glavnih živaca koji izlaze iz kralješničke moždine. Ovo se naziva prolabirani disk. Zatim, u pasa se javlja hernija diska u dva tipa. Jednim su obično zahvaćene male pasmine pasa sa kratkim nogama i dugom kralješnicom, a događa se kada materija nukleusa izleti u kralješnični kanal. Drugi tip - protruzija diska - češća je u velikih pasmina pasa, kada pulpa nukleusa izbija u kralješnični kanal. Klinički znakovi variraju ovisno o lokaciji ozljede, npr. u vratnoj kralješnici može uzrokovati disfunkciju u svim udovima, dok u donjem dijelu leđa samo u stražnjim nogama. Prema znanstveniku dr. Dunningu ozljede kralješničke moždine  rezultiraju u gubitku neuroloških funkcija prema određenom redu, a vjerojatnost za oporavak je najviše uvjetovana brzinom poduzete terapije. U prvom stadiju životinja gubi osjećaj pozicije udova. Ovo je vidljivo pijanim hodom (ataksija). Ako se problem pogoršava, pas gubi sposobnost pomicanja nogu. U zadnjem stadiju (paraliza) pas gubi sposobnost osjećaja u nogama. Paraliza može biti progresivna, ali i nastupiti naglo.

Liječenje hernije diska ovisi o stupnju trajanja neurološke disfunkcije, a čini se jednim od sljedeća dva načina - medikamentozno ili kirurškim zahvatom. Za blage ozljede diska bez gubitka snage i voljnih pokreta dovoljno je mirovanje i ograničenje aktivnosti. Lijekovi se koriste ako je prisutna bol slabog intenziteta, s malom ili bez neurološke disfunkcije. Obično se koriste protuupalni lijekovi i miorelaksansi. Zahtjev je strogo mirovanje jer lijekovi protiv bolova mogu rezultirati u preranom vraćanju normalne aktivnosti. Ona pak može dovesti do još većeg izguravanja materije diska, što dovodi do pogoršanja kliničkih znakova ili pak paralize. Strogo mirovanje neophodno je i iz razloga što je vrlo čest povratak kliničkih znakova i nakon poduzete terapije lijekovima.

Kirurški zahvat trebalo bi razmotriti u svakom slučaju stalne boli ili one koja se ponavlja, kod otežanog stajanja i hodanja, naglog pogoršanja simptoma ili simptoma koji nemaju cjeloviti odgovor na terapiju. Prognoza kod oštećenja leđne moždine ovisi najprije o stupnju ozljede i reverzibilnosti procesa. Dobar je prognostički znak percepcija bolnih podražaja prema repu, odnosno stražnjem dijelu tijela, od mjesta ozljede.

Na žalost, kako su naši odgovori informativne, a ne dijagnostičke prirode, doista ne mogu ulaziti u vjerodostojnost sumnje na dijagnozu kolega veterinara. Jedino Vam mogu savjetovati da vodite brigu oko kvalitetne prehrane Vašeg ljubimca, stavite oprsnicu umjesto ogrlice za vođenje kako biste spriječili nepotrebno naprezanje vratne kralješnice, te izbjegavajte nagle pokrete prilikom aktivnosti.

OZNAKE: