Pseudomonas Sp.
15.Mar.07. Objavio ZDRAVKA RUMIHA, DR. MED. VET.
Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb
|
P: Na brisu kože našeg labradora pronađena je bakterija Pseudomonas species. Možete li mi reći malo više o toj bakteriji i da li se prenosi kontaktom među psima? O: Pseudomonas Sp. spada u skupinu aerobnih, gram-negativnih bakterija. Ova bakterija je saprofit, raširena u okolini, a naročito u vlažnoj sredini. Vrlo često se nađe i na koži i mukoznim membranama. U pasa se najčešće spominje kao česti uzročnik vrlo ozbiljnih infekcija rožnice. |
Koža pasa predstavlja podlogu za uravnotežen (kontroliran) rast bakterija. Koža potpomaže rast korisnih bakterija koje štite domaćina od onih štetnih (patogenih) bakterija. Faktori u okolini, ali i samom organizmu, opća otpornost organizma, te patogenost uzročnika su usko povezani s nastankom infekcije kože. Stalni stanovnici kože, gram pozitivne bakterije (Staphylococcus, Micrococcus, Corynebacterium sp. Staphylococcus aureus i Streptococcus pyogenes) najčešći su uzročnici infekcija kože. Gram-negativne bakterije kao što su Pseudomonas sp. (najčešće Pseudomonas aeruginosa), Pasteurella multocida, Bartonella sp., Klebsiella sp., i Vibrio sp. nisu tipična kožna mikroflora, ali mogu uzrokovati infekcije u povoljnim uvjetima za njihovo namnažanje.
Infekcije kože bakterijske etiologije najčešće se nazivaju piodermije. One se mogu podijeliti po dubini inficirane kože, uzročniku, te da li je primarna bolest ili je rezultat sekundarne infekcije. Većina infekcija kože je površinska i sekundarne naravi kao komplikacije različitih oboljenja, a najčešće alergija (na buhu, atopični dermatitis, na hranu), unutarnje bolesti (endokrinopatije - hipotireoidizam ili hiperadrenokorticizam), seboreični procesi (uključujući bolesti folikularnih ili lojnih žlijezda), parazitarne bolesti (demodikoza) ili anatomska predispozicija (nabori kože usana, vrata).
Primarne piodermije pojavljuju se u naoko zdravih životinja, bez nekog prepoznatljivog razloga, vrlo lako se liječe prikladnim antibioticima, a najčešće su uzrokovane bakterijama Staphylococcus sp. (najčešće S. intermedius).
Bakterijska piodermija obično započinje prekomjernim namnažanjem normalne mikroflore kože.
No, važnu ulogu kao uzročnici sekundarnih infekcija imaju bakterije koje nisu tipična mikroflora već se samo povremeno nađu na koži. Topla, vlažna mjesta na koži (kao što su nabori usana, nabori lica, vrata, pazušnog područja, gornjeg i donjeg dijela područja između prstiju) češće su zahvaćena infekcijom nego drugi dijelovi tijela.
Predisponirajući faktor nastanku infekcija s bakterijama koje se povremeno nađu na koži je vlažnost, a naročito okoline (sredine, prostora).
Klinički se kod površinskih piodermija mogu uočiti: gubitak dlake, perutanje kože, eritem, papule, pustule i epidermalne diskoloracije.
Znači, najvažniji su predisponirajući faktori nastanka ovih infekcija (vlažna okolina, opća otpornost organizma, anatomska predispozicija, patogenost uzročnika), a prijenos infekcije kontaktom je gotovo zanemariv.
