Rana

Odgovara:
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med.,
Pet centar, Svačićeva 61, Osijek

U mehaničke ozljede ubrajaju se rezne, ubodne, kidajuće, strijelne i ugrizne rane te distorzije, kontuzije, ubodi insekata, avulzije i amputacije.

Prema načinu nastanka razlikujemo: operacijske, slučajne (sa ili bez gubitka tkiva), kombinirane, primarno inficirane, termičke, kemijske i kronične rane.

Kod slučajnih rana treba razlikovati otvorene ozljede s prekidom kontinuiteta kože (lat. vulnus) od svježih, zatvorenih ozljeda, gdje su koža i sluznica intaktni (lat. contusio).

Rane nastale površinskim struganjem kože nazivaju se ekskorijacijama, a ograničene su na područje epitela. Kod takvih rana nije potrebna kirurška obrada.

Rane kod kojih nedostaje dio tkiva su rane s defektom, a tu se ubrajaju sve ustrijelne, većina gnječnih (lat. conquasatio) i avulzijskih rana te traumatske amputacije.

S druge strane, slučajne rane bez gubitka tkiva mogu biti: rezne rane, posjekotine, ubodne rane te mala napuknuća kožnog omotača.

Najčešće su kombinirane rane koje nastaju istovremenim djelovanjem nekoliko mehanizama.

Primarno inficirane su ugrizne i jako onečišćene rane.

Termičke i kemijske ozljede uključuju: opekline, smrzotine, ozljede strujom, ozljede otrovnim tvarima te kiselinama i lužinama.

Kronične rane su sve rane koje nisu zacijelile iz raznih razloga, zbog toga što su nikako ili neadekvatno tretirane, a osobito kad su inficirane, a nije primjenjena antibiotska terapija.

Dermatitis ili upala kože nastaje djelovanjem nekog inzulta - vanjskog ili unutrašnjeg, a može biti akutan, subakutan i kroničan.

Uzroci promjena na koži mogu biti:

- alergija (atopični dermatitis), koji se može zakomplicirati s bakterijskom infekcijom;
- infekcija bakterijama, protozoama, rikecijama i virusima;
- infekcija gljivicama (mikrosporoza, trihofitoza, kandidijaza i dr.);
- infekcija parazitima;
- buhe, krpelji, šugarci (alergijski dermatitis na ubod buhe te šuga -sarkoptoza i demodikoza);
- endokrinološke bolesti praćene kožnim simptomima;
- autoimune bolesti (lupus, pemphigus);
- vanjski utjecaji;
- opekline, ozebline, kemijska sredstva, trovanja;
- neizbalansirana prehrana ili alergija na hranu.

Kao što je navedeno, rane ili upale kože nastaju zbog raznih uzroka koji treba otkriti, tj. dijagnosticirati, kako bi se poduzelo adekvatno liječenje.

Kako bi se postavila dijagnoza, postoji više dijagnostičkih postupaka:

- pregled kože inspekcijom;
- pregled UV lampom (gljivične infekcije);
- uzimanje brisa radi bakteriološke ili virusološke pretrage;
- uzimanje strugotine kože, obično kod parazitskih infekcija;
- uzimanje komadića bolesne kože radi histopatološke analize.

Ranu ili upalu na koži treba obraditi - očistiti te ošišati okolnu dlaku. Čišćenje rana se radi sa antiseptikom ili zagrijanom fiziološkom otopinom, kako bi se evakuirala prljavština, prašina i smanjila količina bakterija.

Tu je važno napomenuti da preduga upotreba antiseptika može također prolongirati cijeljenje rane, zbog citotoksičnog djelovanja na stanice i supresije korisne mikroflore. Antiseptik je indiciran kad su u pitanju akutne rane, koje su  inficirane te kronične rane kod dijabetičara ili imunosupresivnih jedinki.

Ako je upaljeno mjesto na koži dostupno psu, on će ga lizati, a u fazi zaraštavanja i češkati nogom ili grickati. Vlaženjem i češanjem, zaraštavanje rane se prolongira te dodatno zagađuje bakterijama. Stoga se preporuča stavljanje okovratnika psu kako ne bi dirao ranu. Ponekad je indicirano stavljanje povoja, u slučaju kad nanosite kremu u debljem sloju, npr. Flogocid.

Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.