Šepanje - hromost
8.Nov.07. Objavio DAVORKA BALANTIN, DR.VET.MED.
Odgovara:
Davorka Balantin, dr. vet. med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb
P: Naša labradorica je prvi put počela šepati sa 4 mjeseca kada se u nju, u punom trku, zaletila velika kuja zlatnog retrivera. Šepanje je trajalo 5 dana i onda je počela normalno hodati. Sve je bilo u redu do 10. mjeseca kada je nakon igre sa psima ponovno počela šepati na istu (prednju desnu) nogu. To je trajalo dva dana. Zatim smo joj po vašoj preporuci kupili prah za stabilizaciiju lokomotornog sustava i otada pa do svog 17. mj (koliko ima sada) nije imala problema s nogama. Štoviše, postala je puno življa, brža i izdržljiviija. Prah joj još uvijek dodajemo. No, prije četiri dana igrala se sa kujicom samojeda. Sve je bilo u redu dok se ova nije zaletila u nju opet u desnu nogu. |
Moja labradorica je zacvilila i pala, ali kad se ustala nastavila se igrati i trčati kao da ništa nije bilo. Mislila sam da neće biti posljedica, ali sam se prevarila. Ujutro kad smo krenuli u šetnju, ona je opet šepala i nije prestala ni do danas. Nakon svih tih udaraca uvijek u istu nogu, već se pomalo bojim za nju. Mislim da je riječ o ligamentima i tetivamma, pošto vidim da je ne bole zglobovi. Molim vas za savjet jer znam da ćete mi pomoći kao i uvijek do sada.
Hvala, Jadranka
O: Hromost ili claudicatio je svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta, a očituje se raznim protuprirodnim pojavama kod kretanja ili stajanja životinje. Hromost može nastati zbog bolnih procesa (upala u području kože, fascija, mišićja, tetiva, tetivnih ovojnica, ligamenata, kostiju, zglobova, limfnih čvorova, živaca, hrskavica), zbog mehaničkih smetnji (kontrakture mišića, tetiva, ligamenata, ankiloza zgloba, lom kostiju), zbog paraliza živaca ili mišića ekstremiteta, ili zbog tromboza većih krvnih žila.
Pretraga na hromost obuhvaća:
- temeljno uzetu anamnezu
- inspekciju
- palpaciju
- dijagnostičke injekcije
- rentgensku pretragu
- ultrazvučnu pretragu
Prema opisanim promjenama u slučaju Vašeg psa se možda radi ili o miozitisu ili o bolesti tetiva.
Miozitis je prikrivena povreda jer nema diskontinuiteta kože i potkožja pa je teško uočljiv. Miozitis je zapravo upala koja se odvija u mišićnom vezivu (perimiziju), ali može doći i do oštećenja mišićnih vlakana kod produktivne upale ili poremećaju u ishrani mišića (upalni procesi rezultirat će degenerativnim procesima u mišićnom parenhimu). Tok bolesti može biti akutan i kroničan. Kroničan tok karakterizira jako bujanje intersticija. Akutni miozitis najčešće nastaje zbog gnječenja i istezanja i sličnih pojava koje dovode do prekida kontinuiteta mišićnih vlakana. Mišić je zadebljao, temperiran, bolan, javljaju se smetnje u njegovoj funkciji, hromost, ukočen hod. Nakon kretanja mišić postaje elastičniji. Kronični miozitis obično nastaje iz akutnog kod dugotrajnog djelovanja uzroka. Može nastati i nakon čestih gnječenja te rana koje teško zaraštavaju. Bolest može biti vezana i uz infekciju bakterijama gnojenja (aktinomikoza, botriomikoza) koje uzrokuju bujanje veziva. Mišić je zadebljao, gubi kontraktilnost. Posljedica je hromost i inaktivna atrofija mišića. Dijagnoza bolesti se svodi na objektivnu pretragu i isključivanje ostalih patoloških stanja koje dovode do hromosti.
Druga je mogućnost da se radi o bolestima tetiva. Prekid kontinuiteta tkiva tetiva se dijeli na fibrilarni (fascikularni), nepotpuni i potpuni. Fibrilarni prekid tetiva zapravo predstavlja upalu tetiva-tendinitis. Prejako istezanje tetiva uzrokuje prekid pojedinih tetivnih fibrila (fascikula). Snopovi tetivnih vlakana olabave. Tok takvih fibrila je valovit, umjesto paralelan. U interfibrilarnom intersticijskom tkivu se javljaju krvni podljevi, serozna nakupljanja i upalne reakcije. Ovi se defekti prvo ispune vezivnim tkivom koje preuzima njihovu funkciju, ali zbog nedostatka elastičnosti funkcija nije potpuna. Zbog toga odeblja peri i paratendineum te intersticij, a posebno interfibrilarno vezivo. Kasnije se preobrazi u čvrsto vezivo (čvrsto zbijeno fibrozno tkivo). Takva tetiva je odebljala i bolna. Prekid fibrila i fascikula manjeg stupnja nije uočljiv niti zamjetan opipom, a kontinuitet tetive je očuvan. S obzirom da klinički prvenstveno nastaju procesi reparativne upale, ovaj fibrilarni diskontinuitet nazivamo upalom tetiva (tendinitis).
Svakako odvedite psa veterinaru na pregled kako bi pomoću dijagnostičkih metoda mogao utvrditi o čemu se točno radi i kako bi krenuo s terapijom.
Osim glukozamina koje ste psu dodavali kao nadopunu prehrani, postoji i medicinska hrana za probleme lokomotornog sustava. To je od Hill'sa "j/d" hrana i od Royal Canina "Mobility support".
