Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

P: Već 12 godina sa mnom živi umiljati koker španijel koji je prije par mjeseci dobio "društvo" -činčilu. Ona se nije puno na njega obazirala, ali je on osjetivši njen miris danima i noćima grebao po vratima prostorije u kojoj se nalazi njen kavez. Na kraju sam shvatila kako nema drugog rješenja nego pustiti ga da vidi što je to u kavezu i onjuši ju. No to nije bilo dovoljno jer je doslovno poludio, cvilio i grebao po kavezu želeći doći do nje. Na kraju sam, u strahu po zdravlje činčile ali i psa koji ima slabo srce, odlučila "sučeliti" ih tako da sam držala činčilu u naručju, a tata je držao psa i polako mu popuštao povodac. Bliski susret nije bio koban - pas je oblizao činčilu, a ona nije pokazivala strah.

Danas, nakon par mjeseci, pas još uvijek svako jutro dolazi vidjeti činčilu, ali je sada ona vidno uplašenija i skriva se u kavez ili se ukipi kad ga ugleda. Zabrinuta sam kako sam nanijela ozbiljnu duševnu traumu svojoj činčili pa me zanima Vaše mišljenje o tome jesam li pogrešno postupila u želji da sprijateljim te dvije životinje i može li činčila prihvatiti suživot s psom (naravno, uz našu stalnu pozornost)? Unaprijed hvala, Maja

O: Velike su razlike u karakteru svake pojedine činčile. Ima nježnijih i mirnijih, ali isto tako i dominantnih, agresivnijih. Činčile su dražesne, vrlo spretne i brzo se kreću. Izgledaju slatko i imaju vrlo mekano krzno, ali se osobito ne vole predugo maziti.

U prirodi žive u špiljama i samo noću izlaze van. Kao kućni ljubimci također će provoditi veći dio dana u spavanju i biti aktivni tek navečer. Pripitomljavanje nije teško ako se s činčilom počne baviti dok je vrlo mlada, no bez obzira, ugrist će ako je uplašena.

Također, ako je uznemirena usred dnevnog spavanja biti će nervoznija i tada je teže ostvariti pozitivan kontakt. Iako, u divljini činčile žive u malim grupama i po prirodi su vrlo društvene životinje. Jedan istospolni par je vrlo sretan zajedno, a naročito ako su iz istog legla i mladi. No, ukoliko dobiju dovoljno ljudske pažnje, činčile mogu živjeti same. Tada Vi za njih postajete "druga" činčila. Ukoliko žive od mladosti u društvu s drugim činčilama, ali i drugim ljubimcima, dobro se slažu. Ponekad upoznavanje s drugim kućnim ljubimce ne prolazi tako lagano kao da se radi o jedinki iste vrste. Potrebno je vremena i strpljenja da se ovo dvoje navikne jedno na drugo. Naročito što se u Vašem slučaju radi o psu. Pas je već stariji, a samo o individualnoj sklonosti ovisi kako prihvaća novog kućnog ljubimca. Činčila naravno ovakvo nešto osjeća. Možda joj je samo upoznavanje s psom i bilo stresno, no najviše ovakvo iskustvo ovisi individualno o svakoj činčili.

Kroz igru se najbolje upoznaju i prihvaćaju, tako da ovo pokušavajte što više prakticirati.

Sasvim je normalno da na nagle pokrete i sl. činčila reagira strahom i nakon toliko dugo vremena od upoznavanja s psom. Svaku takvu akciju činčila smatra "prijetnjom", tako da je ovakva reakcija samo obrambena u nastaloj situaciji. Trebati će joj vremena da psa shvati kao sasvim neopasno biće i osjeća se opušteno. Nemojte sebe kriviti za ovako nastalu situaciju, pokušajte kroz igru i zabavu pobuditi pozitivne osjećaje između činčile i psa, a naravno uz Vašu pozornost, kako pas u igri ne bi slučajno ozlijedio činčilu.

OZNAKE: