Spuštene uši jorkširskog terijera / Pravilno održavanje uški
8.May.08. Objavio VLATKA ERMAN, DR. VET. MED.
Odgovara:
Vlatka Erman, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb
P: Zamolila bih Vas za stručno mišljenje oko stava što se tiče ušiju moga psića. Imam malog yorkija starog 4 i pol mjeseca i na savjet prijašnjeg vlasnika ljepili smo mu uha do par dana prije 4. mjeseca, ali one su stajale nekoliko dana pa ponovo pale i sada smo odustali jer nema efekta. Čitam po forumima da yorkiji kojima ne stoje uši u vis ne izgledaju kao yorkiji i da im uši trebaju stajati u vis, a opet pišu i da se one same dignu kad psići promijene zubiće. Molila bih Vas neki savjet da li će se uši same podići ili da ih i dalje nastavimo ljepiti. Vidjela sam nekoliko malih u gradu i svima uha stoje u vis pa nisam sigurna zašto mojem psiću ne! Unaprijed hvala na odgovoru, Ivona |
O: Standardne uške u jorkširskog terijera trebale bi biti malene, forme slova V, visoko usađene i ne previše razmaknute jedna od druge, pokrivene kratkom dlakom, zlatno-crvenkaste boje.
Jorkširski terijeri na svijet dolaze s uškama paralelnim uz glavu, no u dobi od 2 tjedna starosti uške se "odlijepljuju" od glave i preklope se pa su naredni mjesec spuštene. U dobi od 5 tjedana starosti uške bi se trebale početi uspravljati, tako da štene u dobi od 8 tjedana (kada većina uzgajivača prodaje štenad) u pravilu ima sasvim uspravne uške. Ponekada se zna dogoditi da se uške na pola preklope u dobi kada štene mijenja mliječne zube.
Kod jedinki većih nego što to standard dozvoljava, najčešće su uške spuštene jer su prevelike. Nemoguće ih je uspraviti jer veći primjerci obično imaju "mesnatije" uške, koje nisu čvršće ali su deblje, što dodatno otežava njihovo uspravljanje. U ovom slučaju spuštene uške posljedica su genetske greške jer uške ove pasmine, kako se već navodi, po standardu trebaju biti uspravne, ne prevelike niti predebele, ali isto tako nisu dozvoljene ni uške koje pri hodu psa "lelujaju".
Drugi razlog spuštenih uški može biti i njihovo neodržavanje. Naime, većina vlasnika nije upućena u cjelovitu njegu koju ova pasmina zahtijeva pa tako ne znaju da se uška psa, neovisno o tome ima li pas rodovnik i je li izložbeni primjerak ili nije, redovito mora brijati sa vanjske strane do 1/3 uške, a rubovi se trebaju urediti škarama. Unutarnji dio uške također je potrebno uređivati jer im se uho vrlo brzo zapuni dlakama koje rastu s unutarnje strane. Osim što tada smetaju psa (uslijed čega se pas pojačano češe), pogodne su i kao žarište bakterija, što naposlijetku dovodi do upale. Tako da se i u slučaju neodržavanja higijene, pod težinom dlake, uške najčešće spuštaju. Tada se, dakle, ne radi o genetskoj predispoziciji, već o nemaru ili neznanju vlasnika.
