Štenećak
31.Jul.09. Objavio SLAĐANA TRUTIN, DR. VET. MED.
Odgovara:
Slađana Trutin, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb
P: Prije mjesec dana udomili smo psa lutalicu i odmah ga cijepili protiv bjesnoće, očistili od parazita, okupali i zaštitili Frontlineom od nametnika buha i krpelja. Pas je prema procjeni star između jedne i dvije godine, veoma razigran i poslušan. Hranimo ga, isto kao i našeg apricott pudla, Purina suhom hranom i poslasticama, grickalicama Schmakosima i Funtastix štapićima. Moje pitanje je da li bi našeg novog ljubimca trebalo cijepiti protiv štenećaka? |
Manifestira se općim infekcioznim, kataralnim, kožnim i encefalomijelitičnim sindromom.
Uzročnik je iz skupine myxovirusa. Virulencija virusa je promjenljiva, pojačava se pasažama u toku bolesti. Infekcijska doza je mala pa je zaraza vrlo infektivna. Izvori zaraze su bolesni psi, njihove izlučevine, kontaminirana sredina i osobito hrana. Štenećak se širi izravnim i neizravnim kontaktom, posredstvom ljudi, hranom i vodom za piće. Virus prodire u psa kroz sluznicu nazofarinksa i druge sluznice. Na virus štenećaka prijemljivi su i Canidae Mustelidae (lasice), Pracionidae (rakun). Postoji dobna dispozicija, pretežno obolijeva štenad. No, obolijevaju i odrasli psi te je potrebno cijepiti psa vakcinom protiv štenećaka i ostalih zaraznih bolesti.
Inkubacija traje oko 3-4 dana. Simptomi štenećaka kreću se u širokom rasponu: od abortivnog, preko perakutnog i akutnog, do nervnog oblika. Abortivni oblik: neznatno promjenjeno opće stanje, neveselost, slabiji tek, za nekoliko dana potpuno izliječenje. Perakutni oblik: upravo je suprotan abortivnom po intezitetu simptoma, bolest nastupa naglo s ekstremno izraženim općim infekcionim sindromom i za nekoliko dana završava smrtno ili prelazi u akutni oblik. Akutni oblik smatra se tipičnim: bolest počinje s dobro izraženim općim infekcionim sindromom - neveselost, apatičnost, povraćanje, opća slabost, pas se povlači u samoću, kadšto je vrlo razdražljiv. Nakon nekoliko dana temperatura pada pa se opet ponovno povisuje. Nakon općih infekcoznih simptoma javljaju se kataralni, kožni i nervni simptomi.
Dijagnostika: bolest se lako prepoznaje, pogotovo klinički, ako su poznati epizootiološki podaci da je bolest već učestala. Naime , bolest se redovito javlja u epizootskom obliku.
Terapija: prva 3-4 dana od početka bolesti štenećak se relativno dobro liječi hiperimunim serumom. Ako se ova terapija propusti, ne preostaje drugo nego simptomatska terapija i terapija antibioticima. Vakcinoterapija: aplikacijom vakcine prvih dana bolesti može se mehanizmom interferencije postići da vakcinalni virus zauzme stanice organizma u koje nije do sad prodro prirodni virus (još neokupirane) i tako ih sačuva od jačih oštećenja. Kao pojačanje simpomatskoj terapiji primjenjuje se i tzv. opća antiinfekciozna terapija: antiinfekciozni vitamini (A, B kompleks, C, D), B12, Ca soli i elementi u tragovima.
Profilaksa: pse valja izolirati da se ne zaraze (karantena), popraviti zoohigijenske uvjete da se pojača nespecifična otpornost prema infekciji. Specifična profilaksa sastoji se u imuniziranju prijemljivih pasa serumom, vakcinama ili simultano.
O cijepljenju pasa protiv štenećaka pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.
