Treći očni kapak i pigmentiranost / Iscjedak iz oka i krmelji / Konjunktivitis - upala očne spojnice

P: Moj pas (Aljaški Malamut) ima nekih problema s lijevim okom i veterinar mi je dao samo neke kapi za oči, lijevo oko (treći kapak) mu je bijel umjesto crn kao na desnom oku. Na ovim slikama je 13 mjeseci star. Ne bi li mu taj treći kapak trebao biti crn kao na desnom oku i počeli su mu se krmelji praviti na očima, prvo neka zućkasta tekućina curi pa se to valjda u krmelje pretvori (prvo samo na tom oku s bijelim kapkom, lijevom), a sada mu se prave krmelji na oba oka, onako žuti i mekani, ali ako ih par sati ne očistim stvrdnu se ispod očiju i zalijepe, dosta ih je teško skinuti. S kapima mu se ne prave ti krmelji, već smo jednom koristili te kapi i mislio sam da ga je to prošlo. Gledam malo njegove stare slike i to je imao čak i s 2 mjeseca kad je tek došao kod mene, taj treći kapak na lijevom oku bijel, a ne crn. Sad ima 13 mjeseci i to izgleda kao na priloženim slikama. Primjetio sam da mu navečer, prije nego ode spavati, bude više roza boje to nego crveno... Ivan

O: Treći kapak je smješten u medijalnom kutu oka, a sastoji od hrskavice u obliku slova T koja je sa obje strane presvučena sluznicom.

U njemu se nalazi i pomoćna suzna žlijezda koja je smještena sa unutarnje strane kapka. Treći očni kapak  ima nekoliko funkcija.  On mehanički štiti samo oko, ima funkciju u obrani oka od mikroorganizama, ima sekretonu funkciju te razmazuje prekornealni film suza kako bi kornea - rožica bila stalno vlažna.

Normalno je vidljiv samo  rub  trećeg očnog kapka koji je obično tamno pigmentiran i nije primjetan. Primjetan je kada nije pigmentiran jer onda odaje dojam da je cijela površina oka crvena iako su i kapak i oko sasvim zdravi. Prema tome, moguće je da treći očni kapak na lijevom oku Vašeg psa nije pigmentiran.

Jedna od najčešćih bolesti oka u pasa je konjunktivitis ili upala očne spojnice.

S obzirom na težinu konjunktivitis varira od blage upale sa suzenjem do jake upale s obilnim gustim iscjetkom i oštećenjem tkiva. Infekcija može biti virusna, bakterijska, gljivična, parazitarna, u pitanju može biti i alergijska reakcija, toksično-kemijsko djelovanje, manjak suza. Različiti vanjski i unutarnji faktori mogu izazivati iritaciju i na taj način dovesti do razvoja upale. To su npr. strana tijela, voda, prašina ili vjetar, a od unutarnjih faktora možemo spomenuti entropium - uvrnute vjeđe; dihtijaza - tarzalne žlijezde nadomještene su nizom velikih žlijezda lojnica s dlakama koje su okrenute prema očnoj jabučici dok niz trepavica strši prema naprijed; trihijaza - trepavice okrenute prema oku, itd.

Prema trajanju konjuktivitis može biti akutni, subakutni i kronični, a prema vrsti iscjetka serozni, mukozni, purulentni, hemoragični, folikularni, membranozni, pseudomembranozni, vezikularni.

Kod pasa se može javiti i folikularni konjunktivitis. U ovom slučaju se razvija  mnoštvo malih folikula koji unutarnju površinu kapka čine zrnastom pa ona draži rožnicu. U početku su sluznice oka zacrvenjene, iziritirane, pojačano je suzenje, a prisutni su i svrbež i češanja oka. Sa napredovanjem, stanje se komplicira zatvaranjem oka ili žmirkanjem, a iscjedak iz oka postaje gušći, žutozelenkaste boje. Često  je prisutan i sasušen sekret oko očiju. Budući da su recidivi kod ove vrste konjunktivitisa vrlo česti, smatra se da je alergijske etiologije. Najčešće  se javlja u proljetnim, ljetnim  i ranojesenskim mjesecima kada je u prirodi prisutan veći broj biljaka sa peludi koje djeluju kao alergeni. Folikularni konjunktivitis najčešći je od konjunktivitisa u pasa, a ukoliko se s liječenjem započne u ranoj fazi, do potpunog oporavka bez komplikacija dolazi u relativno kratkom vremenu. Liječenje folikularnog konjuntivitisa se  provodi ispiranjem oka sterilnim tekućinama za oči i antibakterijskim kapima ili mastima za lokalnu upotrebu te kiretažom folikula.

S obzirom na to da postoje različita patološka stanja koja mogu imati simptome slične ovima koji su navedeni, potrebno je specijalističkim oftalmološkim pregledom točno utvrditi  koji je uzrok nastalim promjenama, a zatim na temelju  nalaza odrediti  specifičnu terapiju.