Uberreiterov sindrom (kronični površinski keratitis ili panus njemačkih ovčara)

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Ova bolest se primarno javlja u njemačkih ovčara. Težini bolesti pogoduje visoka nadmorska visina i ultraljubičasta svjetlost, te iritansi poput prašine i peludi.

Panus je progresivna, bezbolna, upalna bolest rožnice, konjunktive i ponekad treće očne vjeđe (atipični panus ili plasmoma). Različite proporcije pigmentacije, proraštenost rožnice krvnim žilama, ožiljkasto tkivo i depoi kolesterola ili masnoća karakteriziraju panus. Panus se javlja jedino u pasa.

Panus obično započinje simetričnom pojavom sivih, ružičastih naslaga na donjim, vanjskim rubovima rožnice koje se šire duž oka, što u konačnici rezultira smanjenjem osjeta vida u psa. Kako lezije progradiraju, površinske krvne žile proraštaju rožnicu, koja tada postaje neprozirna, a s vremenom rožnica odeblja s često grubom i izočenom površinom. Kako se upalne promjene šire po rožnici, zahvaćen je vid (smanjenje). Ako se proces ne liječi stanje se postepeno pogoršava, a obično zahvaća i oba oka.

Uzrokom panusa smatra se upala rožnice posredovana imunitetom kojeg se stanje pogoršava vanjskim faktorima. Izloženost ultraljubičastim zrakama i onečišćenosti okoliša povećavaju težinu stanja. Psi koji žive u područjima jarkog sunčevog svjetla, naročito na višim nadmorskim visinama, skloniji su ovoj pojavi, a imaju i tendenciju pogoršanja kliničkih znakova.

Panus nije bolno stanje osim ako se ne zakomplicira čirom rožnice. Uznapredovali slučajevi neminovno dovode do sljepoće. Većina oboljelih pasa su oni srednje dobi (4-7 godina), no bolest se može razviti i u mladih pasa. Panus se prvenstveno javlja u njemačkih ovčara i njihovih križanaca, ali se može javiti i u rotvajlera, border colliea, zlatnih retrivera. Također se javlja i atipični panus (najčešći je u njemačkih ovčara) kada je zahvaćen samo treći očni kapak, a ne rožnica. Model nasljeđivanja ovog poremećaja još uvijek nije poznat.

Dijagnostički testovi potrebni su kako bi se isključila mogućnost drugih bolesti kao što su: suhi keratokonjunktivitis, čir rožnice, granulacija rožnice uslijed traume oka, pigmentni keratitis, skvamozni stanični karcinom rožnice i/ili treće očne vjeđe. Dijagnoza panusa se gotovo uvijek osniva na kliničkoj anamnezi i nalazu na oku. Potreban je kompletan oftalmološki pregled uključujući i Shirmerov test (kako bi se isključio nedostatak suza - suho oko), test fluorescinom (čir rožnice), pregled očnih vjeđa i pripadajućih struktura oka.

Ako se proces ne liječi,  krvne žile i upalne stanice rašire se po inače prozirnoj rožnici, postepeno je čine neprozirnom i stvaraju ožiljak što dovodi do oštećenja vida. Ovo se može javiti vrlo sporo, tijekom mjeseci ili godina ili pak brzo, kada je već unutar nekoliko mjeseci zahvaćena cijela rožnica.

Panus je stanje koje nije izliječivo, ali se može uspješno držati pod kontrolom. U tu svrhu potrebna  je doživotna terapija. Teže je održavati stanje pod kontrolom kod onih pasa koji žive na višim nadmorskim visinama (preko 1500 m). Ponekad se događa da se lezije povećaju u periodima povećane onečišćenosti okoliša ili pojačane izloženosti sunčevim zrakama ili pak ako se lijekovi ne daju redovito.

Cilj terapije je prevencija gubitka vida ili pak povratiti vid (ako ima gubitka vida), koliko je to moguće. Ovo se čini kapanjem protuupalnih kapi za oči, isključivo na preporuku veterinara, a prema opsežnostima promjena i odgovora na terapiju. Jednom kada se učinkovita terapija odredi, potrebna je kontrola jednom ili dva puta godišnje. U teškim slučajevima, kirurškim se zahvatom može odstraniti površinski sloj rožnice zajedno s oštećenjima, no neophodna je daljnja terapija kapima za oči jer se pigmentacija i stvaranje ožiljkastog tkiva može vratiti.