Upala žvačnih mišića - Masticatory Muscle Myositis (MMM)

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

sindrom. Uzet je nalaz krvi i simptomi su da se najvjerojatnije zbilja i radi o istom. Za sigurnu dijagnozu potreban je još nalaz mišićnog tkiva, za koji bi uzorak uzeli sljedeći tjedan, za 3-4 dana, a isti moraju poslati na analizu negdje van (Austrija, Njemačka) jer kod nas je isti nemoguće napraviti. Pročitao sam sve što sam pronašao na webu o ovoj rijetkoj bolesti, vidio slika oboljelih pasa pa me zanimaju vaša moguća iskustva s ovom bolešću? Jesu li kod nas uopće zabilježeni slučajevi miozitisa? Kakvi su uspjesi u liječenju?  Mene je strah zbog dugog čekanja dijagnoze i početka terapije (imunosupresivima), svugdje piše da uspjeh u liječenju ovisi o tome da se čim prije počne s terapijom, a mi moramo tako dugo čekati... 
Lijepi pozdrav, Andrej i Aron

O: Upala žvačnih mišića  - Masticatory Muscle Myositis (MMM) - upalno je stanje koje prvenstveno zahvaća žvačne mišiće u pasa. Žvačni mišići su: masseter (obrazni mišić), m. temporalis (mišić koji je smješten na čelu) i m. pterygoideus. Navedeni mišići sastavljeni su od jedinstvenog mišićnog vlakna kojeg ne pronalazimo niti u jednog skeletnog mišića.

Za ovu bolest se smatra kako je posredovana imunitetom jer imunosni sustav proizvodi antitijela usmjerena protiv ovih posebnih mišićnih vlakana. Navedeno rezultira razaranjem mišićnih vlakana, upalom i propadanjem mišićnih stanica.

Prije se smatralo kako postoje dvije bolesti s istom manifestacijom klinički vidljivih znakova, no u današnje vrijeme se došlo do spoznaja kako se radi o akutnom i kroničnom obliku iste bolesti.

Kronični oblik je mnogo lakši za prepoznati i dijagnosticirati, a kod kojeg se najprije uočava nemogućnost normalnog otvaranja usta te ponekad i potpune nemogućnosti otvaranja usta. No, unatoč ograničenoj mogućnosti micanja čeljusti, oboljeli psi ne trpe bol. Vlasnici uočavaju i propadanje mišića glave, što dovodi do šiljaste ili oblika glave nalik lubanji te upalih očiju. Unatoč tome, psi su bistri, normalno reagiraju na podražaje iz okoline i aktivni su. No, psi sa akutnom manifestacijom bolesti mogu biti letargični, imati povišenu tjelesnu temperaturu, reagirati bolnošću na pritiske na glavu, pretjerano sline i odbijaju hranu ili nemaju volje žvakati zbog bolnosti. Također se uočava i povećanje regionalnih limfnih čvorova. Kronični oblik se nadovezuje na epizode akutnog oblika bolesti, no isto tako česti su slučajevi samostalnog pojavljivanja oboljenja u kroničnom obliku.

Simptomi koji prate upalu žvačnih mišića su: otečenje ličnih i čeonih mišića, povišena tjelesna temperatura, bol prilikom otvaranja usta, nevoljkost za uzimanjem hrane ili žvakanjem, prekomjerno slinjenje, protruzija trećeg očnog kapka, atrofija mišića glave, nemogućnost normalnog otvaranja usta. Potonja dva simptoma su najuočljivija i najčešća a povezuju se sa kroničnim oblikom bolesti.

Upala zvačnih mišića dijagnosticira se kroz nekoliko metoda: anamneza i opći klinički pregled, kompletna krva slika i biokemija krvi, razina serumske kreatin kinaze, titrom antitijela serumskog tipa 2M miozina, biopsijom mišića i imunocitokemijom, elektromiografijom, RTG-snimka lubanje i zubiju te po potrebi i CT.

Diferencijalno dijagnostički treba isključiti sljedeća oboljenja koja se manifestiraju sličnom kliničkim znakovima: traumatska, upalna ili tumorozna stanja koja zahvaćaju usta, zube, lubanju ili oči (frakture, abscesi korijena zuba, upale sluznice usta ili čirevi, tumori usne šupljine, nosa ili retrobulbarnog tkiva (područja iza očiju), luksacije temporomanibularnog zgloba. Ova stanja klinički su slična akutnom obliku MMM-a.

Polimiozitis  - iako je mišićna bolest koja zahvaća više mišića na tijelu, smatra se kako je bolest posredovana imunitetom. Kod ove bolesti se uočava osim atrofije žvačnih mišića i opća slobost, ponekad i hromost kao i nevoljkost za kretanjem i aktivnostima.

Neuropatija živca trigeminusa - ova je bolest uzrokovana gubitkom normalne funkcije nervus trigeminusa koji inervira živčane ogranke žvačnih mišića. Gubitak normalnog prijenosa živčanih imuplsa uzrokuje atrofiju mišića, no često se uočava spuštena donja čeljust i nemogućnost zatvaranja usta prije negoli nemogućnost otvaranja usta.

Infekciozni miozitis - upala mišića također može biti uzrokovana infektivnim mikroorganizmima kao što su protozoe (Toxoplazmoza, Neosporoza, Hepatozoonoza), infekcije spirohetama (Leptospiroza) te infekcije parazitom srčanim crvom. Navedene bolesti ipak češće zahvaćaju više mišićnih skupina u tijelu nego lokalizirane upale na žvačnim mišićima.

Terapija bilo akutnog ili kroničnog oblika bolesti je usmjerena na supresiju imunosnog sustava s obzirom kako je ona posredovana imunitetom. Na ovaj način se spriječava djelovanje antitijela koja izazivaju destrukciju mišićnih vlakana. No, imunosupresivna terapija nije bezazlena jer čini organizam podložnijim infekcijama (oslabljuje imunosni sustav koji se nije sposoban boriti protiv infektivnih čestica) te je od velike važnosti potvrda točne dijagnoze prije samog početka terapije.

Kao imunosupresivi u veterinarskoj se medicini upotrebljavaju kortikosteroidi, koji u većim dozama daju brzo vidljive povoljne terapijske učinke. No, davanje navedenih mora biti pod strogom kontrolom veterinara kako ne bi došlo do nepoželjnih nuspojava.

Optimalno liječenje obuhvaća sinergiju kućne njege i profesionalne veterinarske pomoći. Slijedite upute Vašeg veterinara i svakako ga obavijestite ukoliko dođe do pogoršanja simptoma. Također, neophodna je kontrola 3-4 tjedna nakon početka terapije kako bi se doza kortikosteroida prema odgovoru organizma postepeno smanjivala.

Uspješnost ovog načina terapije se pokazala vrlo visokom. No, u nekim slučajevima je potrebna i doživotna terapija kortikosteroidima kako ne bi došlo do ponovnog javljanja bolesti.

Na žalost, naši odgovori informativne su prirode, veterinari Pet centra ne rade u praksi te nemamo podatak o učestalosti ove bolesti na našim područjima kao i postotku uspješnosti liječenja. Svakako su za preporučiti stručne osobe Veterinarskog fakulteta kao centralne ustanove u dijagnosticiranju i liječenju kućnih ljubimaca.