Utjecaj kastracije na zdravlje i ponašanje pasa

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Dugoročni zdravstveni rizici kastracije variraju od jednog do drugog psa.

Općenito je mišljenje, ako nema posebnog razloga za parenje ljubimca, trebao bi biti kastriran u ranijoj dobi kako bi se spriječile neželjene trudnoće, minimalizirala agresivna ponašanja i smanjile vjerojatnosti za različite oblike tumora u starijoj dobi. Vjerovanje je da bi svaki pas trebao zadržati testise kako bi očuvao svoju "muškost". No, psi se ne trebaju pariti jer ne postoji objektivnog razloga za to. Parenje ne stvara psa boljim i privrženijim ljubimcem, a prisutnost spolnih organa može njegov odgoj i otežati.

Također, vlasnici muških pasa jednako su odgovorni kao i vlasnik kuje za sve novorođene štence. Ovo znači da postoji i etička odgovornost za svakog štenca koji neće biti udomljen.
Kod nekastriranih pasa se uočava sljedeće ponašanje: mokre na sve i svugdje (uključujući namještaj, zavjese, cipele, i sl. u Vašem kućanstvu), znatna promjena ponašanja oko kuja u tjeranju (ako se jednom pare ovo ponašanje se može znatno intenzivirati u kontaktu sa kujom u tjeranju), mnogi psi aktivno traže kuju za parenje (preskaču i najviše ograde, lome ogradu i sl.), ponekad su agresivni prema drugim psima i zaskakuju ih (ovo zna potrajati i dulje vremena), često odbijaju hranu koju im ponudite ako negdje njuše kuju u tjeranju, ponekad su jako agresivni prema kujama, a kako bi zadovoljili poriv zaskakuju predmete i osobe, zavijaju i cvile tjednima...

Kastrirani psi obično su primjerenijeg ponašanja. Ne samo što nemaju toliku želju za lutanjem (u potrazi za kujom u tjeranju), ne obilježavaju mokrenjem svoj teritorij (testosteron - muški hormon- glavni je pokretač ovog poriva povezanog sa dominantnosti), manje su agresivni prema drugim psima. Ova nepoželjna ponašanja naročito su pod kontrolom ako se psa kastrira između 9. i 12. mjeseca starosti prije spolne zrelosti i razvijanja loših navika. Zatim, pokazalo se kako oni psi pokornijeg ponašanja postaju bolji kućni ljubimci ako se kastriraju. No, kako se kastriranjem samo smanjuje produkcija hormona testosterona, tako onaj pas dominantnog karaktera zadržava želju za lutanjem i agresivnijim ponašanjem. Ako se kastracija poduzima kao mjera za sprječavanje nepoželjnog ponašanja, bez discipline i preodgoja unutar i van kuće neće sama riješiti problem.

Mišljenje je također da se životinje nakon kastracije udebljaju, no ovo je usko vezano uz količinu hrane koja im se daje i aktivnostima psa. U zdravog psa koji ne boluje od hipotireoidizma ili neke druge bolesti prekomjerno hranjenje i nedostatne aktivnosti dovode do debljanja a ne kastracija. Dobivanje na tjelesnoj težini neposredno nakon zahvata događa se a može biti uzrokom promjena u razini hormona. Dobivanje na težini se može pogoršati jedino davanjem visokoenergetske hrane životinji koja ima smanjenu potrebu za energijom. Prekomjerna energija hrane rezultira prekomjernom masnoćom tijela.

Sam zahvat kastracije se provodi pod općom narkozom, stoga uvijek postoji rizik koji prati bilo koji operativni zahvat pod općom narkozom. Dokazano je da mladi psi bolje podnose operacije od starijih pasa. Pri samom operativnom zahvatu psi mogu imati reakciju na anestetike koju nije moguće predvidjeti , te može doći do nepredviđenih krvarenja. Također, može doći do komplikacija nakon zahvata (nepoželjan odgovor organizma na izbor kirurškog materijala ili sekundarne infekcije rane).

Prema istraživanjima pokazalo se sljedeće: psi kastrirani prije puberteta imaju dulje noge, plosnatija prsa i užu lubanju u odnosu na one nekastrirane iste pasmine zbog hormona koji , osim što reguliraju seksualnu aktivnost, interaktivno djeluju sa hormonima koji kontroliraju rast mišića, kostiju i tetiva. Ove fizičke razlike stavljaju veći napor na zglobove i mogu uzrokovati ortopedske probleme aktivnim i radnim psima. Ako je kastracija načinjena prije spolne zrelosti neznatno povećava rizik od osteosarkoma (ovo je česti tumor sa vrlo lošom prognozom u srednjih i velikih pasmina pasa), povećan je rizik od srčanog hemangiosarkoma, utrostručuje rizik od hipotireoidizma, povećava rizik od oštećenja kognitivnih funkcija starijih pasa, povećava rizik za ortopedske bolesti.

Kastracija smanjuje rizik od pojave tumora testisa, smanjuje rizik od kanceroznih i nekanceroznih poremećaja prostate, reducira rizik od perianalnih fistula, moguće je da smanjuje i rizik od dijabetesa.