Odgovara:
Danijela Biban, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Muči me jedna stvar pa vas molim da mi pomognete. Zanima me sve o bolestima kojima je sklon westy. I prosječna starost westya.
Hvala unaprijed,
Tedy

O: Zapadnoškotski terijer je mala pasmina, prosječne težine do 10 kg. Tijelo je nešto duže nego više, iako na prvi pogled djeluju da im je omjer visine i dužine gotovo jednak. Dlaka je oštra, bijele boje. Inače su to vrlo razigrani psi, privrženi vlasniku. Ponekad znaju biti tvrdoglavi ili razdražljivi. U prosjeku, žive do 14 godina.

Iako je ova pasmina uglavnom dosta dobrog zdravlja, postoje određene bolesti kojima su skloniji, a treba spomenuti i nasljedne bolesti.

Zbog specifične tjelesne građe, Westyji su skloniji debljanju, pa ne bi bilo na odmet obratiti pažnju na pravilan izbor hrane (ne smije biti previše kalorična) i dovoljno kretanja (minimalno 3 šetnje na dan, a od toga jedna duža, u trajanju sat-dva).

Kod ove su pasmine vrlo česti kožni problemi, a uglavnom se radi o različitim oblicima alergija (alergije na hranu, kontaktne alergije). Koža je obično zacrvenjena, izražen je svrbež, često praćeno i problemima s ušima i analnim žlijezdama, a koža može djelovati suha i prhutava.

Alergije se liječe ovisno o uzroku. Ukoliko se radi o alergiji na hranu, već sama promjena hrane može dati povoljne rezultate.

Ukoliko se radi o atopičnom dermatitisu (nasljedno oboljenje pri kojem pas reagira na alergene koji se nalaze u okolišu), trebalo bi otkriti što ga uzrokuje i pokušati onemogućiti kontakt s istim. Životinja obično kiše, češe se, koža je zacrvenjena, a moguć je i gubitak dlake.

U težim slučajevima koristi se medikamentozna terapija, antihistaminici, kortikosteroidi, a prema potrebi može se kombinirati lokalna i sustavna terapija.

Seboreja je kožni poremećaj karakteriziran stvaranjem izrazito suhih (suha seboreja) ili masnih ljuskica na koži. Kod masne seboreje koža uglavnom ima karakterističan miris po užegloj masti, dlaka je masna, bez sjaja (mat). Liječi se ovisno o kojoj se vrsti seboreje radi, a ukoliko se ne radi o teškim oblicima, lokalna terapija odgovarajućim šamponima daje vrlo dobar rezultat.

Rascjep tvrdog nepca predstavlja nasljedni defekt, pri kojem se, još za vrijeme embrionalnog života, tvrdo nepce nije do kraja razvilo, stoga je na njegovom mjestu ostala šupjina. Iz tog razloga usna i nosna šupljina ostaju povezane, pa često hrana izlazi na nos. Liječenje je moguće isključivo kirurškim putem, ukoliko se ne radi o prevelikom defektu. U slučaju defekta kojeg nije moguće kirurški sanirati, preporuča se eutanazija. Jedinke kod kojih se ovaj defekt uspije izliječiti, ipak treba izdvojiti iz daljnjeg uzgoja (onemogućiti im parenje), jer je ovo stanje nasljedna mana.

Trovanje bakrom je metabolički poremećaj, u kojem dolazi do akumuliranja bakra u jetri. Bolest se uglavnom razvija pritajeno, sve dok se ne razvija ciroza jetre. Ukoliko se na vrijeme ne počne liječiti, završava smrću.

Kraniomandibularna osteopatija označava nasljedno oboljenje u kojem dolazi do bujanja i rasta donje čeljusti. Očituje se simptomima upale (crvenilo, temperiranost, bolnost), štene ne može normalno uzimati hranu i žvakati, mršavi... Dijagnosticira se RTG pretragom. Obično se kod ovog poremećaja preporuča eutanazija ili se, ako se radi o već odraslom psu, koji nije imao jako izražene simptome, zabranjuje daljnje korištenje za uzgoj.

Leukodistrofija globalnih stanica je nasljedna, degenerativna bolest, koja napada mozak i leđnu moždinu. Usko je povezana i s gubitkom mijelina. Javlja se kao posljedica nedostatka enzima koji je bitan za razgradnju masti. Bolest se javlja u dobi od 4 tjedna do 5 mjeseci, vrlo brzo napreduje i rezultira smrću 2 - 3 mjeseca od pojave kliničkih simptoma. Manifestira se inkoordinacijama pri kretanju, nemogućnošću prepoznavanja poznatih osoba, gubitkom osjeta za bol, sljepoćom, paralizama.

Displazija kukova javlja se kod manjih pasmina kao posljedica deformacije zgloba kuka, uglavnom u starijoj dobi. Moguće je kirurško liječenje.

Ingvinalna hernija javlja se uglavnom kod mlađih životinja, a nastaje kao posljedica izlaska pojedinih trbušnih organa (crijeva) kroz ingvinalni kanal. Klinički se manifestira kao vrećasta tvorba u području prepona. Liječi se kirurškim putem.

Juvenilna katarakta je nasljedna bolest oka, a karakterizirana je zamućenjem leće. Jedinke kod kojih je ovo stanje dijagnosticirano isključuju se iz uzgoja.

Zbog nedovoljne produkcije suza, može se pojaviti tzv. ''sindrom suhog oka'' (keratoconjunctivitis sicca). Liječenje ovisi o težini promjena.

Legg-Calve Perthes (aseptična nekroza glave bedrene kosti) je urođena bolest, dosta česta kod pasa ove pasmine. Nastaje zbog nedovoljne opskrbe koštanog tkiva krvlju, što dovodi do nekroze glave bedrene kosti. Obično se javlja samo na jednoj nozi. Simptomi ovise o težini promjena, uglavnom su prisutni jako šepanje, životinja štedi nogu, a vrlo se često, zbog jake boli, javi i promjena u ponašanju. Prema istraživanjima, bolest se češće javlja kod mužjaka. Ovaj ortopedski poremećaj liječi se kirurškim putem.

OZNAKE: