Zarazni kašalj u pasa i vakcinacija
15.Jun.10. Objavio ZDRAVKA RUMIHA, DR. MED. VET.
Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb
P: Interesira me da li kod pasa koji su primili vakcinu protiva psećeg kašlja postoji mogućnost da od istog obole. Obzirom da se i kod gripe, ljudi cijepe protiv jedne vrste virsua npr virus 1, a "pokupe" gripu drugog tipa virusa, da li je isto moguće i kod psećeg kašlja, tim više što se kao uzročnici psećeg kašlja javljaju i virusi i bakterije, ako nešto nisam krivo shvatio čitajući vaše odogovre. Drugo, da li je nakon nekog vremena uputno prekinuti terapiju sprječavanja iskašljavanja? Da li je uopće nužno potrebno dati psu antibiotike ako bolest nije težeg oblika ili, bez obzira na to, treba odmah dati terapiju (krvna slika ok, osim neznatno povišen nalaz limfocita)? Treba li vlasnik (statistika) biti zabrinut ili je to bolest koja sama |
po sebi odlazi? Unaprijed zahvaljujem na odogovoru.
Srdačan pozdrav, Leo
O: O zaraznom kašlju u pasa pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.
Kao što mu i samo ime kaže, ova je bolest najkarakterističnija za legla, ali i za one pse u većim grupama poput izložbenih pasa i sl. Najveći problem ovoj bolesti predstavlja činjenica kako je velik broj onih pasa koji su nosioci bolesti, no ne pokazuju klinički vidljivih znakova. Najčešće se cijepe psi u uzgajivačnicama, a podvojena su mišljenja glede potrebe cijepljenja kućnih pasa. No, u novije se vrijeme i potonje sve više prakticira, s obzirom kako velik broj uzročnika jednostavno putuje zrakom.
U praksi, u pravilu, postoje dva tipa vakcine protiv kašlja čopora. Jedan oblik se može dati injekciono, dok se drugi daje intranazalno. Razlikuje ih brzina postizanja određenog poželjnog imuniteta. Naime, injekcionoj vakcini potrebno je od nekoliko dana pa do dva tjedna za postizanje učinka, dok je to intranazalnom primjenom mnogo brže, a naročito u jedinki koje nisu nikad bile cijepljenje ili u štenadi. Štenci se mogu cijepiti već u dobi od 4 tjedna. Kod nekih je vakcina potrebno ponoviti aplikaciju kako bi se dobio potpuni imunitet sa vremenskim razmakom 2-4 tjedna. Kod onih jedinki koje su već bile cijepljenje protiv zaraznog kašlja može se imunitet brže razviti, s time da treba voditi računa da se pas cijepi minimalno 2 tjedna prije očekivanog puta, izložbe ili sličnih aktivnosti u kojima je prisutan veći broj pasa.
Što se tiče vakcina, na tržištu postoje one koje sadrže inaktiviranu Bordetella bronchisepticu te druge vrste koje sadrže i viruse parainfluence i adenovirusne infekcije. U obje vrste vakcina imunitet varira od 6 mjeseci pa do godine dana, pri čemu je režim cijepljenja najbolje dogovoriti sa veterinarom, s obzirom na epizootiološku situaciju u mjestu boravka.
No, i kod poduzimanja cijepljenja, ne postoji sigurnost neobolijevanja, s obzirom kako su vakcine trenutno raspoložive na svjetskom tržištu efektivne oko 60%. Naime, kako se radi o oslabljenom soju bakterije, moguća je cijepna infekcija. Koliko je meni osobno poznato, vakcina koja sadrži bakteriju Bordetellu bronhisepticu ne nalazi se na hrvatskom tržištu, već se klasičnim cijepljenjem protiv štenećaka prevenira i kašalj čopora: adenovirus i virus parainfluence sastavni su dio klasičnog cjepiva protiv zaraznih bolesti (npr. Vanguard). Za dodatne informacije o raspoloživosti i nabavci cjepiva protiv Bordetelle možete se obratiti Vašem veterinaru u veterinarsku ambulantu.
S obzirom kako se upala gornjih dišnih puteva kod zaraznog kašlja u pasa može proširiti i izazvati upalu pluća, mišljenja sam kako dijagnostiku i terapiju ne treba odgađati kada se uoče simptomi bolesti. Što se tiče primjene antibiotika, ona prvenstveno ovisi o težini oboljenja.
U pravilu, kod blagih slučajeva se izbjegava primjena antibiotika s obzirom kako se pokazalo da ona ne smanjuje vremenski interval u kojem je pas potencijalni prenosioc bolesti. Obično se pribjegava primjeni bronhodilatatora ili supresora kašlja u odnosu na sekretolitike.
U težim slučajevima s komplikacijama, u slučaju da pas odbija hranu, ima povišenu tjelesnu temperaturu, te pokazuje znakove upale pluća, antibiotici su indicirani bez iznimke. U ovom se slučaju obično ne preporuča korištenje supresanata kašlja i potrebe za iskašljavanjem nakupljene suvišne sluzi ili tekućine iz pluća. U iznimno teškim slučajevima, preporuka je hospitalizacija.
U oporavku, bez obzira na težinu oboljenja, savjetuje se stavljanje oprsnice ili orme ljubimcu kako ogrlica ne bi vršila dodatan pritisak na grlište i izazivala suvišnu nelagodu i iritaciju.
Izuzetno je važno napomenuti kako je od presudne važnosti za pojavu same bolesti i bržeg oporavka vođenje računa o održavanju imuniteta ljubimca: kvalitetnom ishranom, dodacima prehrani, potrebnim aktivnostima i preventivnim zahvatima cijepljenja protiv zaraznih bolesti, dehelmintizacije te redovite dezinfekcije prostora u kojem boravi ljubimac.
I posljednje, na žalost, ne raspolažem statističkim podacima o pojavnosti, postotku obolijevanja te uginuća pasa od zaraznog kašlja, no mogu naglasiti kako svako oboljenje ljubimca ne bi trebalo zanemariti bez obzira na tip i oblik jer, naime, iako ova bolest u pravilu prolazi kroz nekoliko tjedana, istraživanja su pokazala kako bakterija zaostaje u organizmu mjesecima. Potonje znači aktivaciju infekcije uslijed pada imuniteta te potencijalne komplikacije u dišnom i cirkulatornom sustavu te dugoročno smanjenje kvalitete života ljubimca.
